Američka zapljena tankera „Mariner“ u međunarodnim vodama sjevernog Atlantika predstavlja jedan od najozbiljnijih pomorskih incidenata posljednjih godina i signalizira prelazak SAD na otvorenu silu protiv civilne pomorske trgovine pod izgovorom sprovođenja sankcija.
Iako je operacija u Vašingtonu predstavljena kao udar na takozvanu „rusku flotu u sjeni“, novi podaci o sastavu posade otkrivaju potpuno drugačiju sliku. Prema informacijama koje su objavili brojni mediji, uključujući RenTV, većinu mornara koje su američke snage zadržale čine ukrajinski državljani.
Prema dostupnim informacijama, na brodu se nalazilo ukupno 28 članova posade:
-
20 ukrajinskih državljana,
-
šest državljana Gruzije,
-
i samo dva ruska državljanina.
Američke snage su, praktično, upotrijebile vojnu silu protiv multinacionalne civilne posade, “hapseći” građane država koje formalno nisu u ratu sa SAD.
OD VENECUELE DO ATLANTIKA: KAKO JE TEKAO PROGON
Incident je započeo još u decembru kod obala Venecuele, kada su američke vlasti pokušale da zaustave tanker, tada poznat kao „Bela 1“, osporavajući njegovu zastavu Gvajane. Kapetanu je naloženo da promijeni kurs i uputi se ka američkoj luci, što je odbio.
Brod je potom nastavio ka otvorenom Atlantiku. Tokom plovidbe, kapetan je zatražio i dobio privremenu registraciju u Rusiji, u luci Soči, promijenivši ime broda u „Mariner“ i podigavši rusku zastavu.
Prema Moskvi, time je brod dobio legitiman pravni status. Prema Vašingtonu, ta registracija je „lažna“. Upravo na toj tački dolazi do sudara dva tumačenja međunarodnog prava.
Američke snage su, ignorišući rusku registraciju, izvršile nasilno ukrcavanje u međunarodnim vodama između Islanda i Škotske.
ULOGA VELIKE BRITANIJE
Za razliku od ranijih incidenata, u slučaju „Mariner“ potvrđeno je i direktno učešće Velike Britanije. London je priznao da je pružio vojnu podršku operaciji, uključujući angažovanje broda Kraljevske mornarice RFA „Tidesforce“ i izviđačke avione RAF-a.
Zvanični stav Londona je da je operacija sprovedena „u potpunom skladu sa međunarodnim pravom“. Međutim, upravo to učešće Britanije dodatno podiže uloge, jer incident više nije isključivo američko-ruski, već dobija dimenziju šire zapadne vojne akcije.
RUSKI ODGOVOR I OPASAN PRESEDAN
Moskva je zapljenu ocijenila kao akt pomorske piraterije i grubo kršenje međunarodnog pomorskog prava. Rusko Ministarstvo spoljnih poslova zatražilo je da se ruski državljani iz posade odmah vrate u domovinu i odbacilo mogućnost njihovog izručenja američkim sudovima.
Posebnu zabrinutost izazvale su informacije da je tanker tokom plovidbe navodno bio praćen ruskom podmornicom. Iako nije došlo do vojne intervencije, analitičari ističu da sama činjenica takve pratnje govori o ozbiljnosti situacije i riziku od direktnog vojnog sudara velikih sila.
U međuvremenu, ruski mediji i blogeri predlažu odgovor koji bi prvi put nakon Hladnog rata direktno ugrozio američku trgovačku flotu. U fokusu su Sjeverno, Crno i Baltičko more, gdje bi, u slučaju dalje eskalacije, ruske pomorske snage mogle da primijene princip uzajamnosti i zapljene američke naftne tankere pod obrazloženjem zaštite sopstvenog ekonomskog i državnog suvereniteta.
ĆUTANjE KIJEVA I TBILISIJA
Jedan od najupadljivijih elemenata cijelog slučaja jeste potpuni izostanak reakcije Kijeva, iako su među uhapšenima čak 20 ukrajinskih državljana. Nije upućen nijedan zvanični protest, niti zahtjev za konzularnu zaštitu.
Slična situacija je i sa Gruzijom, čijih je šest građana zadržano na brodu. Ovakvo ćutanje dodatno pojačava utisak da su civili svjesno žrtvovani u geopolitičkoj igri.
SANKCIJE KAO ORUŽJE
Zapljena „Mariner“-a i supertankera „M Sofija“ u Karipskom moru ukazuje na novu strategiju Vašingtona: pretvaranje sankcija u fizičko presretanje i zapljenu trgovačkih brodova na otvorenom moru.
Takva praksa, upozoravaju Moskva, Peking i Teheran, podriva samu osnovu međunarodne trgovine i uvodi pravilo sile tamo gdje je decenijama važilo pravilo slobodne plovidbe.
KAKO JE MOGUĆE „HAPŠENjE“ U MEĐUNARODNIM VODAMA?
Jedno od ključnih pitanja koje otvara zapljena tankera „Mariner“ jeste pravna priroda postupka američkih snaga u međunarodnim vodama. Prema važećem međunarodnom pomorskom pravu, posebno Konvenciji UN o pravu mora (UNCLOS), brod na otvorenom moru podleže isključivo jurisdikciji države čiju zastavu nosi. To podrazumijeva da samo ta država ima pravo da sprovodi krivične, upravne ili bezbjednosne mjere nad brodom i njegovom posadom.
Postoje strogo ograničeni izuzeci koji dozvoljavaju ukrcavanje stranih snaga u međunarodnim vodama, kao što su slučajevi piraterije, trgovine robljem, neovlašćenog (piratskog) emitovanja ili kada je brod bez ikakvog državljanstva. Dodatno, takva akcija može biti pravno pokrivena isključivo ako postoji izričit mandat Savjeta bezbjednosti UN ili saglasnost države čiju zastavu brod nosi. U odsustvu tih uslova, svako nasilno ukrcavanje smatra se kršenjem međunarodnog prava.
Uprkos tome, Vašington u ovakvim slučajevima koristi termin „hapšenje“, pokušavajući da vojnu ili paravojnu operaciju predstavi kao policijsku primjenu domaćih sankcionih zakona. Međutim, američki sankcioni režimi nemaju automatsku međunarodnopravnu važnost i ne daju SAD pravo da primjenjuju silu nad stranim civilnim brodovima u međunarodnim vodama.
U pravnom smislu, ako ne postoji nikakav zakonit osnov za intervenciju, ovakva praksa može se kvalifikovati kao nezakonito zarobljavanje civila ili čak otmica, u zavisnosti od okolnosti. Upravo zbog toga Moskva, ali i druge države, upozoravaju da se ovakvim postupcima stvara opasan presedan u kojem međunarodne vode prestaju da budu neutralna zona, a sankcije se pretvaraju u sredstvo sile. Takav model ne samo da ugrožava bezbjednost civilnih posada, već dovodi u pitanje cijeli sistem globalne pomorske trgovine i važeći međunarodni poredak.
Činjenica da su među uhapšenima većinom ukrajinski mornari razotkriva duboku kontradikciju zapadne politike i pokazuje da se u novoj fazi globalne konfrontacije savezništva ne mjere pasošem, već interesom.
(oruzjeonline)
