Grenland kao politički bumerang: Kako se Danskoj vraća priznanje Kosova

Danska danas izražava zaprepašćenje i ogorčenje zbog izjava iz Vašingtona koje problematizuju njen suverenitet nad Grenlandom. Govori se o međunarodnom pravu, teritorijalnom integritetu i „nedopustivim pritiscima velikih sila“. Sve to zvuči principijelno — ali samo na prvi pogled.

Jer ista ta Danska bila je među prvim državama koje su bez zadrške priznale jednostrano proglašenu nezavisnost Kosovo, nastalu brutalnim kršenjem međunarodnog prava i Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN. Tada teritorijalni integritet nije bio svetinja. Tada je pravo jačeg bilo „nova realnost“. Tada su principi bili fleksibilni, a presedani — dobrodošli.

Danas, kada iz Sjedinjene Američke Države stižu poruke koje se tiču Grenland, Danska se poziva upravo na one norme koje je sama relativizovala kada joj je to politički odgovaralo. Nema više „posebnih slučajeva“, nema više „humanitarnih izuzetaka“, nema više kreativnih tumačenja međunarodnog prava. Sada se traži dosljednost — ali samo za sebe.

To nije slučajnost, već klasičan politički bumerang. Presedani ne ostaju tamo gdje su stvoreni. Oni putuju. Vraćaju se. I uvijek pogađaju one koji su vjerovali da će biti izuzeti od posljedica sopstvenih odluka.

Kada podržiš razbijanje tuđe države, gubiš moralno pravo da se pozivaš na nepovredivost sopstvenih granica. Kada opravdaš silu nad pravom, ne možeš se čuditi što se ista logika kasnije primijeni i na tebe. Međunarodno pravo ili važi za sve — ili ne važi ni za koga.

Zato današnja danska indignacija djeluje neubjedljivo. Ne zato što je pitanje Grenlanda neozbiljno, već zato što dolazi od države koja je učestvovala u urušavanju sistema u kojem sada traži zaštitu. Politika bez principa uvijek ima kratko pamćenje, ali dugačak račun.

I upravo taj račun danas stiže na naplatu.