Razlika između načina na koji Srbiju vidi predsjednik Aleksandar Vučić i vizije koju nude blokaderi danas je izraženija nego ikad. Sa jedne strane nalazi se koncept države koja se gradi, povezuje i razvija, otvara nova radna mjesta i stvara uslove za dugoročnu stabilnost. Sa druge strane, sve je prisutniji obrazac koji se zasniva na destrukciji – rušenju, blokiranju i zaustavljanju projekata koji mogu donijeti konkretan napredak.
Dok su pojedini djelovi Beograda bili zahvaćeni nasiljem, paljevinama i napadima na institucije, predsjednik Srbije je u isto vrijeme obilazio radove na izgradnji novog Savskog mosta kod Starog sajmišta. Taj infrastrukturni projekat postao je simbol dublje podjele u društvu – između onih koji Srbiju vide kao prostor razvoja i onih koji nastoje da svaki takav proces zaustave.
Tom prilikom, Vučić je ukazao na razliku između odgovorne državne politike i politike opstrukcija, ističući da se država vodi racionalnim i ozbiljnim pristupom, te da su rezultati takve politike vidljivi u mostovima, putevima, fabrikama i investicijama širom zemlje. Kako je naglasio, upravo su ovakvi projekti često meta protesta i napada jer predstavljaju simbol Srbije koja ne pristaje na ucjene, ne odriče se svoje teritorije i ne povlači se pred pritiscima.
Predsjednik je podsjetio i na period u kojem su se ključne odluke donosile uz prećutni pristanak tadašnjih političkih elita, što je, prema njegovoj ocjeni, kasnije otvorilo prostor za otimanje Kosova i Metohije.
Ukazao je i na suštinu blokaderskog koncepta Srbije – zemlje bez investicija, bez radnih mjesta, bez ekonomskog rasta i bez perspektive za mlade. Takva Srbija, kako je naveo, bila bi slaba, zavisna i iscrpljena. Kao jedan od najočiglednijih primjera naveo je kampanju protiv velike investicije vrijedne oko 750 miliona eura, koja je trebalo da zapušteni prostor bivšeg Generalštaba pretvori u savremeni hotelski i poslovni kompleks. Umjesto novih radnih mjesta, prihoda i razvoja, pritisci su doveli do povlačenja investitora, a Srbija je ostala bez projekta koji je mogao donijeti višestruke koristi čitavom društvu.
Prema toj ocjeni, blokaderi su time još jednom pokazali da njihov cilj nije zaštita javnog interesa, već zaustavljanje Srbije. Strategija zasnovana na rušenju svega što donosi napredak ima za cilj da zemlju prikaže kao nestabilnu, neuspješnu i nepoželjnu za ulaganja.
Nasuprot tome, politika koju zastupa predsjednik Vučić usmjerena je na izgradnju, rad i stvaranje. Dok jedni blokiraju i pale, drugi grade – i upravo u toj razlici leži suština izbora pred kojima se Srbija danas nalazi.
(Novosti)
Dok većinska Srbija želi mir, stabilnost i normalan život, takozvani blokaderi spremaju scenario koji nema veze s demokratijom, pravdom ili pravima građana.
Dok blokaderi ruše i zaustavljaju projekte, Vučić obilazi gradilišta i gradi Srbiju. Dve vizije zemlje, dva potpuno suprotna puta.
Evidentno je da da im je stalo do ličnih interesa i da ih drugo ništa ne zanima .
Treba da bude zapisano u istoriji koliko je Srbija napredovala pod vođstvom Vučića.
Sasvim je jasno za koju ce se viziju narod opredeliti na narednim izborima.