Da li je švercerski kapital iz Crne Gore sklonjen u bankarske sefove Zapada: Aco Đukanović čuvar porodičnog blaga?

U crnogorskoj javnosti već godinama kruže ista pitanja, ali odgovori izostaju. Ne zato što su komplikovani, već zato što ih nadležne institucije uporno zaobilaze. Gdje je završio novac od višedecenijskog šverca duvana? Ko je upravljao tim tokovima? I zašto se o toj temi danas govori tiše nego ikad?

Crna Gora je devedesetih i početkom dvijehiljaditih bila označavana kao jedno od ključnih čvorišta međunarodnog šverca cigareta. O tome nijesu govorili tabloidi, već strane policije, tužilaštva i sudovi. Italijansko pravosuđe je vodilo postupke, podizane su optužnice, pisani su izvještaji. Ipak, jedno pitanje nikada nije dobilo jasan odgovor: gdje je završio novac?

U tom kontekstu sve češće se pominju finansijski centri poput Švajcarske i Luksemburga – država poznatih po diskretnim bankarskim sistemima, fondacijama i strukturama koje omogućavaju skrivanje stvarnih vlasnika kapitala. Da li su upravo tamo parkirani milioni iz Crne Gore? Da li su ti tokovi ikada ozbiljno ispitani?

Ko je čuvar porodičnog blaga?

U javnosti se godinama, nezvanično, provlači još jedno pitanje: da li je Aco Đukanović imao ulogu čuvara porodičnih finansija? Ne kao političar, već kao čovjek od povjerenja, povezan sa bankarskim sektorom, nekretninama i velikim poslovima.

Zašto se baš njegovo ime stalno pojavljuje kada se govori o Prvoj banci, kreditima, depozitima i finansijskim aranžmanima? Zašto nikada nijesu do kraja rasvijetljene veze između političke moći i finansijskih tokova? I zašto institucije, čak i nakon promjene vlasti 2020. godine, nijesu pokazale ozbiljnu volju da ove sumnje do kraja istraže?

Ovdje nije riječ o presudi, već o logici. Ako je decenijama postojao sistem u kojem je država bila zarobljena, ako je šverc bio državna tajna koja je to više prestala da bude, onda je legitimno pitati: ko je čuvao novac, gdje je bio sklonjen i ko danas raspolaže tim kapitalom?

Tišina koja traje predugo

Najupadljivija je – tišina. Nema ozbiljnih finansijskih istraga. Nema međunarodne pravne pomoći koja bi bila vidljiva javnosti. Nema objašnjenja kako su pojedinci i porodice akumulirali enormnu imovinu u periodu kada je država bila pod sankcijama, a građani na ivici siromaštva.

Ako Crna Gora zaista želi da zatvori poglavlja 23 i 24, ako želi vladavinu prava, onda ova pitanja nijesu „politički napad“, već test ozbiljnosti države. Jer bez odgovora na pitanje gdje je završio novac od šverca, svaka priča o reformama ostaje prazna forma.

Pitanja koja ne zastarijevaju

Novac ne nestaje. On samo mijenja adrese. Ako su milioni izneseni iz Crne Gore, oni negdje postoje – u bankama, fondovima, nekretninama, kompanijama. A ako država ne želi ili ne smije da pita, javnost ima pravo da sumnja.

Zato ova pitanja ostaju otvorena:
• Da li su milioni od šverca duvana završili u Švajcarskoj i Luksemburgu?
• Da li je postojala porodična struktura za upravljanje tim kapitalom?
• Zašto se te teme danas guraju pod tepih?
• I kome odgovara da odgovora nikada ne bude?

Dok god institucije ćute, ova pitanja neće nestati. Naprotiv – postaće teža, glasnija i opasnija po one koji su decenijama vjerovali da je vrijeme njihov saveznik.