Nikola Plećaš: Legenda jugoslovenske košarke koja je zbog porijekla ostala bez posla u Hrvatskoj

Nikola Plećaš, jedan od najvećih košarkaša koje je Zagreb ikada imao, danas ima 77 godina i živi u glavnom gradu Hrvatske. Iako je decenijama bio simbol zagrebačke i jugoslovenske košarke, tokom devedesetih godina prošlog vijeka suočio se s teškim posljedicama zbog svog srpskog porijekla, kojeg se, kako sam ističe, nikada nije odrekao.

Plećaš je rođen u ličkom selu Bruvno, nedaleko od Gračaca i Knina. Tokom akcije „Oluja“ njegova porodična kuća je srušena, iako, kako kaže, nije bila na pravcu kretanja vojske. U toj operaciji početkom avgusta 1995. godine protjerano je više od 200 hiljada stanovnika sa prostora tadašnje Republike Srpske Krajine.

– Rođen sam u Bruvnu u Lici i moram priznati da je tamo danas pustoš. Mnogo je kuća koje nijesu obnovljene. Porodično smo pomogli i obnovili našu kuću, nismo čekali državu. Bila je devastirana, prizori su bili jako ružni. Došli smo treći dan nakon Oluje i zatekli pobijenu stoku, zatvorene pse… U šali volim reći da je to bilo „oslobođenje“, jer su nakon prolaska vojske uslijedile pljačke – ispričao je Plećaš u jednom intervjuu.

Sportska karijera bez premca

U Zagreb se preselio sa samo šest godina. Isprva se bavio rukometom, ali je košarka ubrzo postala centar njegovog svijeta. Deset godina je nosio dres zagrebačke Lokomotive, kasnije Cibone, s kojom je 1972. godine osvojio Kup Radivoja Koraća. Igrao je i za Kvarner iz Rijeke.

Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. godine, zlato i srebro na Svjetskim prvenstvima 1970. i 1974, kao i četiri medalje na prvenstvima Evrope – dvije zlatne i dvije srebrne.

Bio je jedan od najefikasnijih igrača svog vremena i rekorder sa 67 poena na jednoj utakmici protiv Partizana, u eri prije uvođenja šuta za tri poena. Zbog toga je u Zagrebu dobio nadimak „Sveti Nikola“.

Devedesete i godine bez posla

Uprkos sportskoj slavi, od početka devedesetih Plećaš se našao na marginama društva. Kako sam navodi, čak 14 godina nije mogao pronaći posao.

– Od devedesetih nijesam mogao naći nikakav posao. Nekome je to očigledno smetalo. Posebno su mi zamjerali što sam 1991. godine prihvatio da budem šef struke u Borcu iz Banjaluke. To mi prebacuju i danas, ali se ne govori o tome da me godinama nijesu htjeli zaposliti – rekao je Plećaš.

Ističe da mu je popularnost donekle pružila ličnu sigurnost.

– Nijesam doživio fizička maltretiranja, ljudi su se prema meni ponašali korektno. Ali se to odrazilo na drugi način – nisam mogao dobiti posao – dodao je.

Odbijena ponuda iz Beograda

Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić ponudio mu je preseljenje u Beograd i nacionalnu penziju, ali je Plećaš to odbio.

– Plašio sam se da bi se to politički ili čak fizički moglo odraziti na članove moje i ženine porodice u Zagrebu. Zato nijesam pristao, iako nijesam imao nikakva primanja. Novac koji mi je bio ponuđen bio je duplo veći od onoga što danas dobijam – objasnio je.

Priznanja uprkos svemu

U Hrvatskoj je dobio državnu nagradu za životno djelo u sportu „Franjo Bučar“, koju mu je uručio tadašnji predsjednik Stipe Mesić. Kasnije su uslijedila i priznanja Grada Zagreba i Hrvatskog olimpijskog odbora.

– Biti legenda je lijepo, ali od toga se ne živi. Prija pažnja ljudi, lijepo je kad vas zaustave na ulici. Nemam problema niti neprijatnosti. Mislim da je ljudima drago jer me doživljavaju kao zagrebačkog sportistu – kaže Plećaš.

Na kraju ističe da se osjeća pripadnikom cijelog prostora bivše Jugoslavije.

– Nadam se da će opet doći vrijeme neke zajednice, u kojoj ćemo slobodno govoriti da pripadamo ovom podneblju – zaključio je legendarni „Sveti Nikola“.

(Kurir.rs/Mondo)