Mitropolit Joanikije: Naš narod nažalost ima iskustva da gine od sopstvene braće; Premnogo je naših međusobnih sukoba i zato je hrišćanski običaj da se izmirimo sa svima baš oko Božića

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 21. decembra, u 28. nedjelju po Duhovima, sa sveštenstvom i vjernim narodom služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Sabornom hramu Svetog Nikole u Radovanićima na Luštici.

Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je na početku Liturgije u čin čteca postrigao studente teologije Jovana Manojlovića i Danijela Radovanovića.

Na kraju Svete službe Božije Mitropolit Joanikije je poučio sabrane arhipastirskom besjedom u kojoj je govorio o postu i pripremama za veliki praznik Rođenja Hristovog.

„Idući ka velikom prazniku mi se unaprijed radujemo velikom događaju našeg spasenja – Rođenju Bogomladenca Hrista i spremamo svoja srca i svoje duše, svoje misli pripremamo za veliki praznik. Kao što je i Sveta crkva naložila, treba se pripremiti pa zbog toga i postimo postove uoči velikih praznika: Božića, Vaskrsa, Petrovdana i Uspenja Presvete Bogorodice. A posebno se naravno drži do ovoga Božićnoga i Vaskršnjega posta“, kazao je Arhiepiskop cetinjski, dodavši da svi koji su ušli u tajnu posta znaju vrijednost toga podviga i koliko je on dragocijen i spasonosan za naše duše i za naše spasenje, ali i za naše i duhovno i tjelesno zdravlje i očišćenje.

U toku posta imamo naročiti podvig uzdržanja od mrsne hrane i suvišnog jela i pića, ali ono što je najvažnije, kako je istakao Vladika, je da nas taj tjelesni post uvede u tajnu duhovnog posta, da naučimo da se uzdržavamo od zlih misli i namjera:

„Da umjesto onoga što je loše i što nas pomračuje, u svoju dušu nasađujemo dobre misli i namjere, dobra raspoloženja, svijetla osjećanja i ljubav Božiju da smjestimo u svoju dušu i u svoje srce. I to je zapravo cilj posta – da pripremamo cijelo svoje biće, svoju dušu i svoje srce da u njega smjestimo Bogomladenca Hrista.“

Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je podsjetio da je naš narod, kroz svu svoju istoriju, upravo zahvaljujući toj disciplini da posti i da se Bogu moli i svoju vjeru ljubi, uspijevao da sačuva pravoslavnu vjeru i naše svetinje:

„To nas je održalo kroz našu istoriju, sjećajući se naših velikih predaka od Svetog Jovana Vladimira, Svetoga Save i Svetoga Simeona, Svetih Nemanjića, a Bog nam je davao u svim vremenima da imamo velike ličnosti kao što je Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Petar Cetinjski, u novije vrijeme Sveti Vladika Nikolaj, otac Justin Ćelijski, Sveti Mardarije Lješansko-libertivilski, prosvetitelj američkog kontinenta, Sveti Sevastijan (Dabović), čudesna ličnost rodom sa Primorja, a evo proslavljamo i nove sveštenoispovjednike i sveštenomučenike. Nedavno smo proslavili Svetoga Kirila Baošićkog i dalmatinskog, koji je upravo stradajući za svetu vjeru pravoslavnu zaslužio vijenac pravde vječne. Velika ličnost, veliki Božiji ugodnik, a ne manji od njega je i novi sveštenomučenik Mihailo Barbić koji je postradao, na pravdi Boga oklevetan, ne zna mu se groba ni mramora, postradao od bratske ruke.“

Ukazavši na to da je lakše kad stradamo od tuđinskoga naroda, nego kada ginemo od svoje braće te da to iskustvo kao narod nažalost imamo, pa imamo zašto da se kajemo i Boga molimo, kao narod, da nam oprosti naše grijehe, Vladika je konstatovao da imamo premnogo međusobnih sukoba i u našim porodicama, ali i na svim drugim nivoima i odnosima. Zato je naš narod, znajući sve to, imao sjajan običaj, zaista hrišćanski običaj, da se izmirimo sa svima. I taj običaj se baš praktikovao uoči Božića:

„Da tražimo oproštaj od svih s kojima smo imali teškoća i problema, nesporazuma, a toga imamo naravno skoro svakoga dana, ali je važno da se pred praznik izmirimo da bismo proslavili praznik u miru i slozi, u bratskoj ljubavi u bratskom razumijevanju. Ti naši nesporazumi nemaju u suštini nikakvog osnova, đavo podmeće razna iskušenja a mi se na to upecamo i onda od nekoga maloga problema, od truna vidimo brvno. Od toga truna vidimo nepremostivu prepreku prema bratu svome, a kad sagledamo to u istini kako jeste, to su sitnice – ljudske slabosti i iskušenja – preko kojih treba preći. Zato smo imali taj običaj, ma šta da je, da tražimo oproštaj pred Božić da se izmirimo sa bližnjima svojim. Prije svega u svojoj porodici tražimo oproštaj da bismo u miru dočekali praznik. Naravno i sa komšijama, prijateljima, kumovima, sa onima sa kojima smo u dodiru budu neka iskušenja koja uvijek treba prevazići.“

Jedan od naših divnih običaja koji danas proslavljamo su i Detinci, a narednih nedjelja slijede Materice i Oci, koje je isplela naša narodna pobožnost i duševnost kroz vjekove. U ovim pripremnim nedjeljama pred Božić narodni običaji su da najpre oci i majke „vezuju“ svoju djecu, a oni se darovima „driješe“, u nedjelju koja slijedi, Materice, „vezuju“ se majke i one se „driješe“, a u nedjelju pred sam Božić, koja se zove Oci, majke i djeca „vezuju“ oce, a oni im se „driješe“.

„Dijete na koje mi danas ukazujemo je Bogomladenac Isus Hristos. Onaj koji je donio spasenje i obnovljenje rodu ljudskome i koji je donio radost i izmirenje, i sa Bogom i sa ljudima i sa svojom savješću. U ime Bogomladenca Hrista vršimo i današnji praznik i sledeće praznike koji dolaze. I to što djeca vezuju svoje roditelje ili obratno, kako se to sve već zbiva po našim domovima, to je sve u spomen Onoga koji je bio svezan radi nas ljudi i radi našega spasenja, da bi nas oslobodio od sveza grijeha i tame i smrti. Gospod Isus Hristos je taj koji nam je donio tu slobodu od naših sveza, pa to izobražavanje naše prilikom vezivanja ukazuje upravo na NJega Bogomladenca Isusa Hrista koji je kasnije postradao, koji je bio svezan i oklevetan i svojim poniženjem nas uzvisio“, besjedio je Mitropolit Joanikije.

Na kraju svog poučnog slova NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da je velika tajna Hristovog dolaska i NJegovoga djela i da treba uvijek da se udubljujemo da li smo razumjeli smisao naše vjere, ali i smisao života:

„Gospod Isus Hristos nam je vratio smisao života i danas kada ljudi imaju sve, ali su vrlo često izgubili smisao života, treba da se vrate svojoj vjeri. Da se vrate Hristu Gospodu, da se vrate Bogu živome istinitome, koji je izvor i života i smisla i radosti. Neka bude srećan ovaj današnji praznik, nedjeljni dan i praznik Detinjci i neka božićna radost, koja nas već osjenjuje, ispuni naša srca da u radosti proslavimo Rođenje Hristovo, da jedni s drugima izmirimo i da zajedno slavimo Hrista Bogomladenca sa bespočetnim Ocem NJegovim, i sa presvetim i blagim i životvornim Duhom NJegovim. Svima na zdravlje i na spasenje i na mnoga i blaga ljeta! Amin, Bože daj!“