Na Nikoljdan 1992. godine pripadnici tzv. Armije BiH počinili su u selu Jošanica kod Foče jedan od najtežih ratnih zločina u posljednjem ratu na području Istočne Bosne. U rijetko viđenom izlivu mržnje i bestijalnosti masakrirali su 56 mještana, uglavnom žena, djece i staraca, Srba iz ovog sela, dok su se na Nikoljdan ujutru spremali za krsnu slavu, da lome kolač i nose žito u crkvu.
Dostupna svjedočenja govore da je naredba jedinicama koje su se na Nikoljdan u zoru uputile ka Jošanici bila – „Idite u Jošanicu, ni dijete u bešici ne smijete ostaviti živo“.
Zna se i da je više od 600 naoružanih vojnika koji su krenuli na selo predvodio Zaim Imamović, koji je tri godine kasnije, krajem rata, poginuo. Na Dujmovskim brdima kraj Sarajeva podignut mu je spomenik, kao junaku, odlikovan je posthumno „Zlatnim ljiljanima“, jedna kasarna u Pazariću nosi ime po njemu.
Napad na mirno selo ubrzo se pretvorio u masakr nedužnih, za par sati sa karte je izbrisano 18 zaseoka Jošanice. Oni koji su zatečeni u selu pobijeni su, kuće i štale, pomoćni objekti su popaljeni, ni kamen na kamenu nije ostao. Jednom mještaninu napadači su glavu odsjekli motornom testerom, drugi su na najstrašnije načine ubijani hladnim oružjem, mnoge žrtve izgorjele su u svojim kućama.
Među 56 ubijenih mještana bila je 21 žena, troje djece mlađe od 11 godina. Danka Tanović imala je samo dvije, Dražen Višnjić sedam godina, njegova sestra Dragana 10. Istog dana ubijeni su Draženovi i Draganini majka Olga (31), otac Dragoljub (39), stric Milan (33), baka Zorka (64) i djed Vukadin Višnjić (64). Među ubijenima bili su i Dankini majka, baka, prababa, tetka i ujak.
Radu Pljevaljčeviću, koji je tog dana ubijen, bilo je 90 godina.
U Jošanici je na Nikoljdan 1992. ubijeno 16 Višnjića, devetoro članova familije Kulić, po pet u familijama Grujičić i Blagojević, zatim četvoro Davidovića, po troje Jegdića, Pljevaljčića i Stojanovića, dvoje Mićevića i Ivanovića, te po jedan član iz porodica Škipina, Stevanović, Jagodić i Tanović.
Klanje i silovanja u selu trajali su nekoliko sati dok su dogorijevale kuće mještana. Još desetak ljudi je ranjeno, najgore su prošli oni mještani koji su, nadajući se da će izvući žive glave, bježali prema Jošaničkoj rijeci. Tamo su ih čekale zasjede.
Medicinski tehničar u penziji Slavko Đorđević novinarima je posvjedočio da su njegovog zeta sjekli nožem.
„Od stopala do gluteusa nekoliko rezova mišića su napravili, a razbili su mu čelo, šake i stopala da ne bi mogao da bježi. Razbijali su nekim predmetima lobanje i sjekli preko lica i nosa, odsijecali uši“, ispričao je Đorđević, te nastavio: „Napravili su užasan masakr. Razbijane su lobanje, dvije djevojčice. Evo vidite kakva je djevojčica, njoj su razbili lobanju i kada sam rukom pokušao da joj podignem glavu da slikamo, ostao mi je dio mozga na ruci, znači težak zločin.“
Krajem septembra 2023. mediji u Bosni i Hercegovini i regionu prenijeli su da je Sud BiH odbio optužnicu protiv 13 pripadnika takozvane Armije BiH za ratni zločin nad 56 srpskih civila u Jošanici kod Foče 1992. godine.
Iz Tužilaštva BiH tada su najavili da će se žaliti na ovu odluku Suda, koji im je za to odredio rok od 24 časa. Dan kasnije, Sud BiH uvažio je žalbu tužilaštva, optužnica je potvrđena pa je februara 2024. u sudu u Sarajevu počelo suđenje okrivljenima.
Tužilaštvo BiH u julu 2023, ravno tri decenije i nepunu godinu poslije masakra u selu kraj Foče, podiglo optužnicu za ratne zločine protiv 13 lica, nekadašnjih komandanata i pripadnika takozvane Armije BiH, koji se terete za ratne zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti u mjestu Jošanica kod Foče u decembru 1992. godine.
„Oružani napad koji su vodili i u kojem su učestvovali optuženi izvršen je na nebranjeno selo, naseljeno civilnim stanovništvom, a među žrtvama bilo je starijih osoba, žena i djece, najstarija žrtva bio je starac od 88 godina, a najmlađa žrtva bila je djevojčica od dvije godine“, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.
Na spisku optuženih tada su bili Ferid Buljubašić (70) rođen u Foči, Ahmet Sejdić Ahmet (63) rođen u Višegradu, Rašid Sobo (58) rođen u Foči, Šefko Glušac (62) rođen u Foči, Zakir Jamak (54) rođen u Višegradu, Bahrudin Muhić zvani Bane (59) rođen u Višegradu, Adem Fehrić (61) rođen u Višegradu, Mustafa Poljo zvani Musa (58) rođen u Višegradu, Enver Kustura zvani Pena (56) rođen u Višegradu, Muhamed Liska (50) rođen u Višegradu, Sakib Čakar (66) rođen u Višegradu, Izet Sejdić (67) rođen u Višegradu i Munir Nalo (53) rođen u Višegradu.
Više od tri decenije poslije zločina, u Sudu BiH i dalje se vodi postupak protiv 13 bivših komandanata i pripadnika Armije BiH. Prošle godine je državno tužilaštvo podiglo optužnicu protiv Amela Isića, državljanina BiH i Švedske, zbog sumnje da je učestvovao u ubistvima u Jošanici.
Tužilaštvo je saopštilo da je Isić, kao pripadnik bataljona „Vatra“, Višegradske brigade tzv. Armije BiH, osumnjičen da je direktno učestvovao u ubistvima više žrtava u napadnutom selu. Navedeno je da se tereti za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, organizovanje grupe ljudi i podstrekivanje na učinjenje krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina i povrede zakona ili običaja rata.
Mnogi od zločinaca u međuvremenu su preminuli, pa je nepovratno propuštena prilika da se suoče sa pravdom.
Za sada u tom procesu, prema dostupnim podacima, nema još ni prvostepene, a kamoli pravosnažne presude. Prethodno je proces bio u zastoju zbog toga što optuženom Amelu Isiću zvanično nije mogla biti dostavljena potvrđena optužnica, što je onemogućavalo zakazivanje ročišta za izjašnjenje o krivici. Sud BiH je u više navrata uputio zahtjeve za dostavljanje povratnice, ali je situacija ostala neriješena mjesecima.
Očekuje se da će suđenje trajati godinama, porodice žrtava otvoreno sumnjaju da će ovaj sudski proces donijeti pravdu, pravičnu kaznu zločincima, a satisfakciju i mir njima i dušama njihovih stradalih srodnika, prenosi RT.
