Sveti Sava, osnivač mnogih manastira u Palestini i slavne lavre poznate po njegovom imenu, rođen je u selu Mutalask u Kapadokiji, u četvrtom vijeku (Prepodobni Sava rođen je u trideset prvoj godini vladavine grčkog cara Teodosija Mlađeg), od bogatih i plemenitih roditelja, oca Jovana i majke Sofije. Zbog nesporazuma među rođacima kojima je povjereno njegovo vaspitanje tokom službenog puta njegovog oca u Aleksandriju, sa 18 godina se nastanio u manastiru. Tu se školovao, zavolio monaški život i zamonašio. Želeći da služi Bogu na nekom zabačenijem mjestu, mladi monah je napustio manastir u kojem je živio i otišao u Jerusalim da se pokloni svetim mjestima i posjeti palestinske pustinje.
U to vrijeme prepodobni Jevtimije Veliki se proslavio na Istoku po strogom podvižničkom životu. Sava je htio da stupi u red njegovih učenika, ali ga je Jevtimije povjerio blaženom Teoktistu, bratu u susjednom manastiru. Blagosiljajući ga, prepodobni Jevtimije je prorekao da će Sava zablistati u monaškom životu, postati ktitor ogromne lavre i biti slavni učitelj svim palestinskim pustinjacima.
U Teoktistovom manastiru Sava se u potpunosti posvetio službi Božijoj i sve monaške službe je prošao uz nemilosrdno poslušanje i trud. Svi su se divili njegovom strogo vrlinskom životu. Jednom, putujući u Aleksandriju, sreo je na putu svoje roditelje, koji su htjeli da ga odvrate od monaškog života, ali su na kraju popustili njegovoj nepokolebljivoj volji. Nakon dvanaest godina provedenih u manastiru, Sava je poželio više samoće.
Nastanio se u pećini i tamo provodio dane i noći u molitvi i radu. Njegov rad se sastojao od pletenja korpi, za koje mu je manastir davao hljeb i voće. Tako je proveo pet godina, a zatim otišao kod prepodobnog Jevtimija Velikog. Nakon upokojenja ovog velikog podvižnika, Sava je neko vrijeme živio u Jordanskoj pustinji, u manastiru prepodobnog Gerasima.
Ali prepodobni Sava je poželio potpunu usamljenost kako bi se u potpunosti predao molitvi i bogosluženju. Jednom, zaspavši poslije duge molitve, u snu je vidio anđela koji mu je ukazao na pećinu na mjestu gdje je bio presušio potok Siloam. Kada se probudio, Sava je otišao na ovo mjesto, našao pećinu i nastanio se u njoj. Cio dan i većinu noći molio se i pjevao psalme, jedući samo korijenje koje je raslo uz pećinu.
Tako je Sava proveo nekoliko godina u neprestanoj molitvi i potpunoj samoći. Tada su mu počeli dolaziti drugi koji su željeli miran i povučen život. Postepeno, cijela Siloamska dolina postala je naseljena pustinjožiteljima. Ostavljajući svu brigu za život ovdje, polagali su nadu samo u Boga. Neprestano su se molili, ćutali i uzdržavali, a Bog ih je divno čuvao.
Predanja pustinjožitelja puna su primjera divnog promišljanja Božijeg za njih: hrana im je slata na divan način; tu, u vreloj pustinji, otkriven je nepoznat izvor; pustinjske zvijeri su pokorno napustile svoja jazbine u pećini koju je njihov pustinjak izabrao za stanovanje; demonske vizije su prognane silom krsta.
Poslije mnogo godina u palestinskoj pustinji, Sava se obradovao što vidi svoju majku, koja se, nakon što je ostala udovica, nastanila u ženskom manastiru blizu Jerusalima. Naslijedivši nakon njene smrti bogato nasljedstvo, Sava je podigao nekoliko manastira i bolnica, osnovao dva konaka – jedan u Jerihonu, a drugi pri pećinama, koje su već činile lavru ili veliki manastir.
Tu se sabra mnoštvo bratije, a jerusalimski patrijarh postavi Savu za rukovoditelja otšelničke obitelji. Poučavao je bratiju riječima i primjerom, učio ih krotosti, smirenju, ćutanju, uzdanju u Boga i potpunom odricanju od sopstvene volje. Upokojio se tiho u svojoj pećini u 94. godini, 533. godine.
(vjeronauka.net)
