Ko je iz Crne Gore zvao Jelisejsku palatu, a ko bio van dometa

Piše: Vladimir Vuković

Crna Gora je, na kraju, dobila „dobru vijest“ – zatvoreno je još pet pregovaračkih poglavlja sa Evropskom unijom. Međutim, način na koji je ta vijest stigla do javnosti više podsjeća na politički triler nego na uobičajenu diplomatsku proceduru države koja tvrdi da joj je evropski put apsolutni prioritet.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović saopštio je da je zemlja samo nekoliko dana ranije bila „pred katastrofom“, jer je postojala realna opasnost da Francuska blokira dva pregovaračka poglavlja. Uzrok – ne toliko neprijateljski stav Pariza, koliko, kako tvrdi, odsustvo onih koji bi u kritičnom trenutku mogli da se jave na telefon.

– Ako želimo da vodimo uspješne evropske integracije i da do 2028. godine postanemo 28. članica EU, to se ne može raditi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ili Saudijske Arabije. To se radi u Briselu i u Parizu – poručio je Milatović, indirektno podsjećajući da geografija ponekad ume da bude tvrdoglava kategorija u diplomatiji.

Prema njegovim riječima, u petak popodne pozvala ga je ministarka evropskih integracija Maida Gorčević sa molbom da uspostavi direktnu komunikaciju sa predsjednikom Francuske Emanuelom Makronom, jer, kako je objasnila, niko iz Vlade u tome nije uspio, uprkos brojnim pokušajima. Premijer je, u tom trenutku, bio u Emiratima, ministar spoljnih poslova u Saudijskoj Arabiji, a francuski predsjednik – u Parizu, što se u ovom slučaju pokazalo kao presudna prednost.

Milatović tvrdi da je uslijedila intenzivna komunikacija sa Jelisejskom palatom i da je u subotu uveče, oko 19 časova, dobio konačnu potvrdu da će se blokada otkloniti. Poruku je, kaže, odmah prenio ministarki Gorčević, nakon čega je uslijedio medijski talas u kome je, po njegovoj ocjeni, zasluga raspoređena nešto fleksibilnije nego što je hronologija događaja nalagala.

Tako je još jedna evropska etapa završena uspješno, ali uz utisak da se u Crnoj Gori i dalje vodi paralelna borba – ne samo za otvaranje i zatvaranje poglavlja, već i za tumačenje ko je u datom trenutku bio na pravoj adresi, a ko u pogrešnoj vremenskoj zoni.

Jer, ako evropski put zavisi od toga ko će se prvi javiti na telefon, onda problem možda nije u Briselu ili Parizu, već u navici da se državni poslovi ponekad vode kao da će Evropa strpljivo sačekati da se politički kalendar uskladi sa avionskim kartama.

(Politika)