Bojović: Srpski jezik žrtva političkog inženjeringa – ustav okrenut protiv jezičke većine

Poslanik DNP-a, Dragan Bojović, upozorio je na panelu u Skupštini, povodom 120 godina od donošenja Ustava za Knjaževin Crnu Goru,  da ustavno marginalizovanje govornika srpskog jezika proizvodi ozbiljnu pravnu i simboličku nepravdu, udaljava ustavni poredak od društvene realnosti i dodatno produbljuje identitetske podjele u Crnoj Gori.

„Ustavno marginalizovanje demografski dominantne jezičke zajednice – govornika srpskog jezika – proizvodi dvostruku pravno-simboličku anomaliju. Sa jedne strane, riječ je o normativnoj nepotpunosti, jer se ustavni poredak udaljava od stvarnog sociolingvističkog stanja društva, dok sa druge strane nastaje simbolička nepravda, budući da je najveći kulturni resurs pravno potisnut i simbolički redukovan u javnom prostoru“, naveo je Bojović.

On je ocijenio da se radi o fenomenu koji se u savremenoj ustavnoj teoriji označava kao paradoks normativne transparentnosti – situaciji u kojoj država ne artikuliše realnost koju upravo ona treba da normira.

Bojović je naglasio da priznanje većinskog jezika kao službenog ne predstavlja čin isključivanja ostalih jezičkih zajednica.

„Takav ustavni status ne dovodi u pitanje sistem posebne zaštite drugih jezika, niti onemogućava njihovu institucionalnu upotrebu. Naprotiv, tek kada većinski jezik postoji u ustavu kao jasno jezičko-simboličko uporište, moguće je precizno i nepaternalistički urediti druga jezička prava“, poručio je on.

Prema njegovim riječima, ustavna artikulacija većinskog jezika predstavlja preduslov stabilnog modela kulturne ravnopravnosti, jer pojedinačna prava mogu postojati samo u odnosu na jasno definisano opšte.

Podsjećajući na Ustav iz 1905. godine, Bojović je istakao da je tadašnji ustavni model jasno uređivao državne simbole, uključujući jezik, pismo i državna obilježja, vodeći računa da oni odražavaju zajedničku svijest i istorijsko-kulturni razvoj društva.

„Rano ustavotvorstvo u Crnoj Gori imalo je snažan integrativni karakter – težilo je objedinjavanju, a ne podjelama. Savremeni ustavni model, međutim, polazi od obrnutog principa: umjesto da artikuliše postojeće istorijsko-kulturne konstante, on projektuje novi simbolički okvir i pokušava da društvo prilagodi tom konstruisanom modelu“, naveo je Bojović.

Upozorio je da takav pristup proizvodi razdor, strukturnu diskriminaciju i, u krajnjoj liniji, represiju manjinskog nad većinskim.

„Ustav mora odražavati realnost, a ne nuditi njenu vještačku modifikaciju. Kao najviši pravni akt, on treba da artikuliše ono što društvo jeste, a ne ono što bi, prema projekcijama pojedinih političkih grupacija, trebalo da bude. Ustav mora biti most, a ne linija razdvajanja“, poručio je poslanik.

Bojović je naglasio da ustavno marginalizovanje najveće jezičke zajednice u državi ima dugoročne negativne posljedice po ustavnu stabilnost.

„Normativno priznanje stvarne jezičke strukture omogućilo bi funkcionalnije usklađivanje institucija, veću predvidivost obrazovne politike i depolitizaciju simboličkih pitanja u javnom prostoru, čime bi se dodatno ojačala institucionalna postojanost ustavnog poretka“, kazao je on.

Na kraju, Bojović je poručio da je ključni zadatak savremene Crne Gore da obnovi princip inkluzivnosti i normativne transparentnosti.

„Ustav mora izražavati kulturno-jezičku stvarnost društva. To znači da najvećoj jezičkoj zajednici mora biti obezbijeđen status koji joj pripada, uz puno uvažavanje i pravedan tretman svih ostalih jezičkih zajednica. Samo takav ustavni okvir može biti trajan i legitiman politički dom za sve građane Crne Gore“, zaključio je Bojović.