U posljednjih nekoliko dana digla se prava hajka pojedinaca iz opozicije i dijela vlasti povodom izjave predsjednika Skupštine, Andrije Mandića, o statusu srpskog jezika. Nije teško primijetiti da ovakva buka nema nikakve veze sa jezikom ili njegovom ulogom u Crnoj Gori – već je riječ o pokušaju da se zamjenom teza i političkim spektaklom prikrije šteta koju su napravili kriminalni klanovi.

Aktuelni Ustav, koji bi trebalo da bude upodobljen realnosti i potrebama građana, sada se izjednačava sa političkom manipulacijom.

Srpski jezik u Crnoj Gori nije uništio ništa; nije on ugrozio institucije, nije on potkopao pravni sistem, niti je on stvarao nestabilnost. Naprotiv, uništavali su ga oni koji su svoju moć gradili na kriminalu i nepotizmu, oni čija su djela dovela do nepravdi i nestabilnosti u društvu.

Dok pojedinci izvode političke performanse, pravi problem ostaje u sjenci – kriminalni klanovi koji su decenijama manipulisali sistemom, izvlačili sredstva i kompromitovali sve što je vrijedno. Hajka oko jezika služi upravo tome: da se pažnja javnosti odvuče sa pravih problema i da se stvori privid konflikta tamo gdje ga nema.

Svi koji su iskreno posvećeni budućnosti Crne Gore trebali bi da postave stvari na svoje mjesto. Crna Gora i svi njeni građani imaju pravo na svoj jezik, ali još važnije, imaju pravo na pravdu, sigurnost i vladavinu zakona.

Dok se politički spektakli i hajke vode protiv srpskog jezika, oni koji su zaista odgovorni za štetu ostaju netaknuti.

Vrijeme je da prestanemo da dopuštamo da se dvostruki aršni primjenjuju samo prema jednoj nacionalnoj i jezičkoj zajednici i da konačno stanemo na kraj kriminalnim klanovima koji su decenijama ugrožavali razvoj društva. Srpski jezik nije problem – problem su klanovi. I dok to ne shvatimo, svaka hajka, svaka buka i svaka zamjena teza biće samo dimna zavjesa iza koje se skriva prava šteta.

Tagovi