Otkaо smo počeli gledati zvijezde, ljudi su se pitali od čega je napravljen univerzum koji okružuje našu malu planetu. Od vjerskih vjerovanja do naučnih teorija, postoji čudo i mnogo neodgovorenih pitanja.

Kako su se instrumenti poboljšavali i postajali precizniji, omogućavajući nam da pogledamo dalje od našeg Sunčevog sistema i galaksije, počeli smo primjećivati obrasce, veličine, oblike i kretanje udaljenih zvijezda, galaksija i maglina. Kao rezultat tih zapažanja, veliki umovi došli su do teorija koje su opisivale zakone fizike u matematičkom obliku. Proučavajući opažanja Kopernika, Keplera i Njutna, da nabrojimo samo nekoliko naučnika, Ajnštajn je došao do opšte teorije relativnosti. To je do sada najkompletnija teorija koja nam omogućava da odredimo kretanje svih objekata u vremenu i prostoru.

U 20. vijeku mogli smo posmatrati druge galaksije, poput Andromede, i otkrili smo da se zvijezde na rubu galaksije rotiraju brže od onih u njenom centru. Ovo prkosi zakonima gravitacije, zbog čega su astrofizičari pretpostavili da tamo mora postojati nešto što ne možemo vidjeti. To „nešto“ poznato je kao tamna materija – vrsta materije koja ne apsorbuje, ne reflektuje niti emituje svjetlost, i prema opštoj teoriji relativnosti, trebalo bi da postoji. Ali koliko tamne materije ima u univerzumu? Naučnici su procijenili da bi, prema opštoj teoriji relativnosti, sva materija trebalo da sadrži najmanje 85% tamne materije. Nažalost, pošto tamna materija ne interaguje sa svjetlom, izuzetno je teško izmjeriti je, a još je nismo fizički detektovali.

Ali to nije sve. Astrofizičari su takođe primijetili da se univerzum širi, što znači da postoji sila jača od same gravitacije (koja djeluje i na vidljivu i na tamnu materiju) koja „gura“ univerzum ka spolja. I opet, prema opštoj teoriji relativnosti, trebalo bi da postoji neotkrivena sila koja to čini. Ta sila naziva se tamna energija. Koliko tamne energije je potrebno da bi teorija funkcionisala? Prema Ajnštajnovoj poznatoj jednačini „E=mc²“, energija (E) i masa (m) povezane su brzinom svjetlosti (c). Dakle, oko 75% onoga od čega je naš univerzum napravljen bila bi tamna energija.

Zaključno, prema opštoj teoriji relativnosti i nedavnim zapažanjima, naš univerzum se sastoji od samo 5% vidljive materije. Teško je zamisliti da bi 95% univerzuma moglo biti sastavljeno od nečega što ne možemo ni vidjeti ni izmjeriti – bar ne još. Ali ovo je samo jedna od teorija, poput drugih, poput MOND-a (modifikovane Njutnovske dinamike) ili teorije struna, koje pokušavaju objasniti stvarnost.

Možda tamna materija i energija ne postoje i samo su plod naše mašte. Ipak, to je poenta uložiti toliki trud u razumijevanje svijeta u kojem živimo: zahtijeva svu maštu koju možemo skupiti, a zatim strpljenje, disciplinu i ljubav prema istini.

(NOVA AKROPOLA)

Tagovi