Kada se Presvetoj Djevi Mariji navršiše tri godine od rođenja, sveti pravedni roditelji njeni Joakim i Ana odlučiše da je predadu Bogu na službu prema ranijem obećanju svome. Stoga oni sazvaše u Nazaret, gdje življahu, sve svoje srodnike iz carskog i arhiјereјskog roda – jer sam pravedni Joakim bejaše iz carskoga roda, a supruga njegova sveta Ana bejaše iz arhiјereјskoga roda – a isto tako i hor besprekornих djevica. Pritom oni spremiše mnogo svijeća i ukrasiše Prečistu Djevu Mariju carskim blagoljepijem, kao što o tome svjedoče sveti Oci.
Sveti Jakov, arhiјereјskop Jerusalimски, od lica svetog Joakima govori ovako: „Pozovite besprekornе kćeri Jevrejske, da one uzmu svijeće upaljene.“ – Od lica pak pravedne Ane sveti German, patrijarh Carigradski govori: „Ispunjavam pred Gospodom zavjet koji izrekoše usta moja u tuzi mojoj, i radi toga sabrah hor djevica sa svijećama, sazvah sveštenike, sakupih srodnike, svima govoreći: Radujte se sa mnom svi, jer se danas pokazah i kao majka i kao roditeljka, privodeći svoju kćer ne caru zemaljskome nego Bogu, Caru Nebесkomе.“
– O carskoj pak ukrašenosti Bogodevice sveti Teofilakt, arhiјereјskop Bugarski, govori: „Trebalo je da vavedenje Svebožanstvene Djevice bude dostojno Nјe, da se tako presjajnog i skupocenog Bisera ne bi dotakla uboga odeća: bilo je potrebno dakle obući Nјu u carsku odeću na slavu i krasotu najveću.“
Uredivši na taj način sve što beše potrebno za svečano i slavоno vavedenje, oni krenuše na trodnevno putovanje od Nazareta do Jerusalima. A kad stigoše u grad Jerusalim, oni svečano uđoše u hram i uvedoše u njega oduhovljeni hram Božji, trogodišnju djevojčicu, Prečistu Djevu Mariju. Napred iđahu djevice sa zapaljenim svijećama u rukama, kao što svjedoči sveti Tarasije, patrijarh Carigradski, koji stavlja u usta svete Ane ovakve riječi: „Krenite djevice noseći svijeće, i idite ispred mene i ispred Bogorodice.“
Sveti pak roditelji, otac s jedne a majka s druge strane, vođahu nježno i bogobojazljivo svoju Bogom im darovanu Kćer. Za njima radosno posledovaše mnoštvo srodnika i prijatelja, svi sa zapaljenim svijećama, okružujući Presvetu Djevu, kao zvijezde svetlu mjesec, na divljenje svemu Jerusalimu. To sveti Teofilakt opisuje ovako: „Kći zaboravlja dom oca i privodi se k Caru, želјnom krasote njene; privodi se ne bez počasti i ne bez slave, već sa svečanom svitom.“
Izvodi se dakle Ona iz roditeljskog doma pri sveopštem rukopljeskanju; za roditeljima njenim iđahu srodnici, susjedi i svi koji ih ljubљahu: očevi se saradovahu sa ocem, majke s majkom; a djevice sa svijećama u rukama iđahu ispred Bogodevice, kao neki vijenac od sjajnih zvijezda. I sleže se sav Jerusalim da posmatra ovaj nebivali ispraćaj i vidi trogodišnju Djecu, okruženu tolikom slavom i počastvovanu takvom svitom.
I ne samo građani zemalјskog Jerusalima nego i nebeskog Jerusalima, sveti anđeli, stekoše se da vide preslavno vavedenje Prečiste Djeve Marije. I videvši divljahu se. O tome Crkva govori: „Anđeli, gledajući ulaženje Prečiste, udiviše se kako Djeva uđe u Svetinju nad Svetinjama.“
Spojivši se s vidljivim horom čednih djeva, nevidljivi hor Bestelesnih Umova nevidljivo iđашe sauvodeći Prečistu Djevu Mariju u Svetinju nad Svetinjama i, po naređenju Gospodnjem, okružujući je kao izabrani sаsud Božji. O tome sveti Grigorije, arhiјereјskop Nikomidijski, govori ovako: „Roditelji već vođahu k dverima hrama Djevu, okruženu Anđelima, uz zajedničko radovanje svih Nebeski Sila.“
Jer Anđeli, iako ne znajući silu tajne, ipak kao sluge po naređenju Gospodnjem služahu pri njenom ulaženju u hram. Oni se dakle, prvo, divljašu videći da je Ona skupocjeni sаsud vrlina, i da Ona nosi znakove vječne čistoće i ima takvo tijelo, kome se nikada neće približiti nikakva grehovna nečistota; a drugo, ispunjavajući volјu Gospodnju, oni obavljahu naloženu im službu.
Tako, sa čašću i slavom, Svebesprekornа Djevica bi uvedena u hram Gospodnji ne samo od ljudi nego i od Anđela. I to s punim pravom: jer kada starozavjetni Kovčeg koji je u sebi nosio manu, i bio samo praobraz Presvete Djeve, bi sa velikom čašću unesen u hram Gospodnji u prisustvu svega Izraela, utoliko pre sa najvećom čašću, uz učešće Anđela i ljudi, trebalo je obaviti uvođenje u hram onog istinskog oduhovljenog kovčega koji je imao nositi u sebi manu – Hrista, Preblagoslovenu Djevu, unapred izabranu za Mater Bogu.
Prilikom unošenja starozavjetnog Kovčega u hram Gospodnji ispred njega iđoše zemaljski car koji tada carovaše nad Izraelom, Bogo Otac David; a pri uvođenju u hram Božji ovog oduhovljenog kovčega, Prečiste Djeve, ispred njega iđoše ne zemaljski već Nebeski Car, kome se mi svaki dan molimo: „Care Nebesni, Utješitelju, Duše istine“… Da je upravo taj Car predvodio ovu Carsku kćer, o tome svjedoči sveta Crkva u današnjim pjesmama govoreći: „U Svetinju nad Svetinjama uvodi se Svetim Duhom Sveta i Besprekornа.“
Prilikom unošenja Kovčega beše muzika i pjevanje, jer David naredi starešinama levitskim da odrede pjevače da sviraju u organe, psaltire, kimvale i gusle, i pjevaju radosne pjesme. Prilikom uvođenja pak Presvete Djeve veselje stvarahu ne zemaljska muzika i pjevanje već pjevanje Anđela koji nevidljivo prisustvovahu ovome.
Jer oni, pri ulasku njenom u Svetinju nad Svetinjama na služenje Gospodu, pjevasahu nebeskim glasovima, na šta Crkva danas i podsjeća pjevajući u kondaku: „Blagodat Duha Božanstvenog sauvodi; Nјu pjevaju Anđeli Božji; Ona je obitalјište nebesno.“ – Uostalom, uvođenje Prečiste u hram biva ne bez ljudskih pjesama. Jer pravedna Ana (u Riječi svetoga Tarasija) govori djevojkama koje idu napred: „Opevajte Nјu pohvalnom pjesmom; pjevajte joj uz zvuke gusala; uskliknite Joj pjesmu duhovnu; proslavite je na desetostrukom Psaltiru.“
To isto spominje Crkva govoreći: „Joakim i Ana raduju se duhom, i horovi djevojački pjevaju Gospodu, psalamski pripjevajući i poštujući Mater Njegovu.“ – To pokazuje da je hor djevica koje su išle tada ispred Prečiste Djeve pjevao neke pjesme iz psalama Davidovih. U tom duhu i sastavljač sadašnjeg kanona govori tim djevojkama: „Počinjite, djevojke, i pjevajte pjesme držeći u rukama svijeće.“
Sami pak sveti pravedni roditelji Joakim i Ana, po svjedočanstvu svetog Tarasija, imadoh u ustima svojим ovu pjesmu praoca Davida: „Čuj, kćeri, i pogledaj, i obrati k meni uho svoje, i zaboravi narod svoj i dom oca svoga, i caru će omilјeti ljepota tvoja (Ps. 44, 11-12).“
U susret ovom slavnom vavedenju Bogodevice, po kazivanju svetog Teofilakta izađoše sveštenici koji služahu u hramu, i sa pjesmama sretoše Presvetu Djevu, koja je imala postati
Mati Velikoga Arhiјereja koji je prošao nebesa. Privodeći je k crkvenim vratima sveta Ana, kao što piše sveti Tarasije, govoraše ovako: „Hajde, kćeri moja, k Onome koji je tebe darovao meni! Hajde, Kivote osvećenja, k milostivome Vladici! Hajde, Vrata Života, k milosrdnom Darovaocu! Hajde, Kovčeže Logosa, k hramu Gospodnjem! Uđi u crkvu Gospodnju, Radosti i Vesele svijeta!“
A Zahariјa, kao proroku, arhiјereju i srodniku svome, ona sa Joakimom reče: „Primi, Zahariјa, čistu sjenicu; primi, svešteniče, besprekorni Kovčeg; primi, prorочe, Kadionicu nevještašvenog žara; primi, pravedniče, Duhovni tamjan!“ – I još pravedna Ana, kako kazuje sveti German, reče arhiјereju: „Primi, prorочe, moju Bogom mi darovanu kćer; primi, i uvevši je posadi na gori svetinje, u pripremljenom obitalјu Božjem, ništa ne ispitujući dok Bog koji Ju je pozvao ovamo ne otkrije Svoju konačnu namjeru o Nјoj.“
Pred hramom beše, piše blaženi Jeronim, stepenište sa petnaest stepenica prema broju petnaest stepenaka psalmova, jer se na svakoj od tih stepenica pjevao od strane sveštenika i levita po jedan poseban psalam. Pravedni roditelji digoše Djevu na prvu stepenicu, a ona onda sama ubrzo uzađe do vrha, okrepšena nevidljivom silom Božijom. I svi se udiviše ugledavši trogodišnju djevojčicu kako po stepeništu tako brzo uziđe sama.
Naročito se udivi tome veliki prvosveštenik Zahariјa, i kao prorok, po otkrivenju Božjem, unapred providjaše budućnost ove Djeve, jer on, kao što kaže Teofilakt, bi obuzet Duhom. Isto tako i sveti Tarasije govori da Zahariјa, ispunivši se Svetoga Duha, uskliknu: „O, Djevice čista! O, Djevo nesablažljiva! O, Djevice prelijepa! O, ženama ukrase! O, kćerima krasoto! Ti si blagoslovena među ženama! Ti si sveoslavljena čistoćom! Ti si zapečaćena djevičanstvom! Ti si razrješenje Adamova prokletstva!“
Zahariјa, uzevši Djevu za ruku, veli sveti German, radosan dušom uvede je u Svetinju nad Svetinjama, govoreći joj ovako: „Hodi, mogа proroštva ispunjenje! Hodi, obećanja Gospodnjih izvršenje! Hodi, zavjeta Gospodnjeg pečate! Hodi, savjeta Gospodnjeg obelodanjene! Hodi, tajni Gospodnjih punoćo! Hodi, svih proroka ogledalo! Hodi, ovehstalih grijesima obnova!
Hodi, onih što u tami sjede svjetlosti! Hodi, najbožanstveniji i najnoviji dare! Uđi u radost, u hram Gospoda tvoga: u donji dio hrama, dostupan ljudima, a kroz kratko vrijeme i u nedostupan za njih!“
I Djeva, veseleći se i veoma radujući se, uđe u dom Gospodnji kao u dvor: jer iako beše mala po uzrastu, imadoše samo tri godine, ipak Ona beše savršena blagodaću Božjom, kao unapred poznata i unapred izabrana Bogom prije stvaranja svijeta.
Tako Prečista i Preblagoslovena Djeva Marija bi uvedena u hram Gospodnji. Pri tome prvosveštenik Zahariјa učini neobičnu i za sve čudnovatu stvar: on uvede Djevu u samu skiniјu, zvanu „Svetinju nad Svetinjama“, koja se nalazila iza druge zavese i u kojoj beše Kovčeg zavjeta, okovan odasvud zlatom, i heruvimi slave koji osjenjivahu oltar, kuda nije bilo dopušteno ulaziti ne samo ženama nego čak i sveštenicima, a kuda je mogao ulaziti jedino prvosveštenik, i to jednom u godini.
Tamo prvosveštenik Zahariјa dodijeli Prečistoj Djevi mjesto za molitvu. Svima pak ostalim djevojkama, koje življahu u hramu do određenog doba, dodjeljivao je, po svjedočanstvu svetog Kirila Aleksandrijskog i svetog Grigorija Niskog, mjesto za molitvu između crkve i oltara, gdje kasnije i bi Zahariјa ubijen. Nijedna od tih djevojaka nije nipošto mogla pristupiti k oltaru, jer im je to bilo najstrože zabranjeno od strane prvosveštenika.
Prečistoj pak Djevi, od vremena njenog vavedenja, nijednog trenutka Joj ne beše zabranjeno ulaziti u unutrašnji oltar iza druge zavese i moliti se tamo. To učini prvosveštenik po tajanstvenom naučenju od Boga, o čemu sveti Teofilakt govori ovako: „Prvosveštenik, postavši tada van sebe, obuzet Duhom Božjim, shvati da je ova Djeva obitalјište Božanske blagodatі i da je ona dostojnija od njega da svagda stoji pred licem Božjim.
Opomenuvši se onoga što je rečeno u zakonu odmah bi jasno da se taj propis odnosi na ovu Djevu: stoga bez ikakvog dvoumljenja i odlaganja on se usudi, nasuprot zakonu, da je uvede u Svetinju nad Svetinjama.“
Kako kazuje blaženi Jeronim, pravedni roditelji Joakim i Ana prineseše Bogu sa preblagoslovenom ćerkom svojom i darove, žrtve i paljenice, i dobiši blagoslov od prvosveštenika i svetoga sabora svešteničkog, vratiše se sa svojim srodnicima doma i prirediše veliko ugošćenje, veseleći se i zahvalјujući Bogu.
Preblagoslovena pak Djeva u početku svog življenja u domu Gospodnjem bi smještena u dom za djevojke: jer hram Jerusalimski, podignut Solomonоm, a po razrušenju obnovljen Zorobaveljem, imadoše mnoge domove za stanovanje, kao što piše Josif, drevni istorijski Јevreјski. Izvan, prema zidovima hrama beše unaokolo sazidane trideset kamenih građevina, odvojene jedna od druge, prostrane i veoma lijepe; na njima beše druge građevine, i na drugima treće, tako da ih beše devedeset na broju, snabdjevene svim udobnostima za življenje u njima.
Visina njihova beše ravna visini hrama; i beše one kao kule koje spolja podupiru zidove hrama. U tim dakle zdanjima beše stanovi za razna lica: odvojeno stanujuše udovice koje su dale zavjet Bogu da do smrti svoje čuvaju čistoću svoju, kao proročica Ana, kći Fanuilova; odvojeno stanujuše ljudi, zvani nazoreji, koji slično monasima življahu bezbračno.
Sva ta lica služahu Gospodu pri hramu i dobijahu izdržavanje iz prihoda hrama. A ostala zdanja beše određena za boravak putnicima i gostima koji dolazili izdaleka u Jerusalim na poklonjenje.
Trogodišnja djevojčica, Prečista Djeva Marija, kao što je rečeno, bi smještena u dom za djevojčice pri čemu Njoj beše dodijeljene djevojčice, starije po godinama od Nje i iskusne u pisanju i ručnom radu, da bi se Bogorodica odmalena naučila i pisanju i ručnom radu zajedno. A sveti roditelji njeni Joakim i Ana posjećivahu je često. Naročito Ana, kao majka, dolazila vrlo često da vidi svoju kćer i da je pouči.
Po svjedočanstvu svetog Amvrosija i istoričara Georgija, Djeva brzo izuči odlično Јevreјsko starozavjetno Pismo. I ne samo Pismo nego odlično izuči i ručni rad, kao što o tome govori sveti Epifanije: „Beše Djeva oštroumna i puna ljubavi prema učenju; ona se ne samo poučavala u Svetome Pismu, nego se vježbala i u predenju vune i lana i u šivenju svilom.
Blagorazumnošću svojom Ona zadivljavala sve; ona se bavila prvenstveno takvim poslovima, koji su bili potrebni sveštenicima za njihovo služenje u hramu; a spomenute ručne radove Ona izučavala, da bi kasnije, pri Sinu svom, mogla izdržavati sebe: Ona svojim rukama načini Gospodu Isusu hiton, ne šiven nego izatkan sav s vrha do dna.“
Prečistoj Djevi, kaže sveti Epifanije, kao i drugim djevojkama, davana je od hrama obična hrana, ali nju su jeli prosjaci i putnici, jer Ona, kao što pjeva Crkva, beše hranjena nebeskim hljebom. Sveti German govori o Njoj, da Ona obično boraviše u Svetinji nad Svetinjama, primajući slatku hranu od anđela. A sveti Andrej Kritski kaže: „U Svetinji nad Svetinjama, kao u palati, Ona primahu neobičnu i besmrtnu hranu.“
Kada se Presvetoj Djevi Mariji navršiše tri godine od rođenja, sveti pravedni roditelji njeni Joakim i Ana odlučiše da je predadu Bogu na službu prema ranijem obećanju svome. Stoga oni sazvaše u Nazaret, gdje življahu, sve svoje srodnike iz carskog i arhijerejskog roda – jer sam pravedni Joakim bejahu iz carskoga roda, a supruga njegova sveta Ana bejahu iz arhijerejskog roda – a isto tako i hor besprekornijih djevojaka. Pripremiše mnogo svijeća i ukrasiše Prečistu Djevu Mariju carskim blagoljepijem, kao što o tome svjedoče sveti Oci.
Priprema i putovanje u Jerusalim
Uredivši sve što beše potrebno za svečano vavedenje, oni krenuše na trodnevno putovanje od Nazareta do Jerusalima. Kad stigoše u grad Jerusalim, svečano uđoše u hram i uvedoše u njega oduhovljeni hram Božji, trogodišnju djevojčicu, Prečistu Djevu Mariju. Naprijed iđahu djevojke sa zapaljenim svijećama u rukama, kao što svjedoči sveti Tarasije, patrijarh Carigradski, koji stavlja u usta svete Ane ove riječi: „Krenite djevojke noseći svijeće, i idite ispred mene i ispred Bogorodice.“
Sveti pak roditelji, otac s jedne a majka s druge strane, vođahu nježno i bogobojazljivo svoju Bogom darovanu Kćer. Za njima radostno posledovaše mnoštvo srodnika i prijatelja, svi sa zapaljenim svijećama, okružujući Presvetu Djevu, kao zvijezde svetlu mjesecu, na divljenje svemu Jerusalimu.
Ulazak u Svetinju nad Svetinjama
Spojivši se s vidljivim horom čednih djevojaka, nevidljivi hor Bestjelesnih Umova nevidljivo iđahu, sačuđujući Prečistu Djevu Mariju u Svetinju nad Svetinjama i, po naređenju Gospodnjem, okružujući je kao izabrani sаsud Božji. Sveto Gregorije, arhiepiskop Nikomidijski, govori: „Roditelji već vođahu k dverima hrama Djevu, okruženu Anđelima, uz zajedničko radovanje svih Nebeskih Sila.“
Prvosveštenik Zahariјa, kao prorok, unaprijed providjaše budućnost Djeve. Ona uđe u Svetinju nad Svetinjama, kuda nijedna žena ili sveštenik nije smjela ulaziti, osim prvosveštenika jednom godišnje. Prečista Djeva, od vremena vavedenja, nijednog trenutka nije imala zabranu da se moli u unutrašnjem oltaru iza druge zavese.
Boravak u hramu
Preblagoslovena Djeva bi smještena u dom za djevojke, gdje joj bjehu dodijeljene djevojke starije od nje i iskusne u pisanju i ručnom radu, da bi Bogorodica odmalena naučila i pisanju i ručnom radu. Sveti roditelji je često posjećivahu, naročito Ana, da vidi svoju kćer i da je pouči.
Djeva brzo izuči Јevrejsko starozavjetno Pismo i savladavaše ručni rad – predenje vune i lana, šivenje svilom – zadivljujući sve svojim sposobnostima. Ona pravljaše Gospodu Isusu hiton, ne šiven nego izatkan od vrha do dna. Hrana joj se davala iz hrama, ali je često primala i nebeski hljeb od anđela.
Molitva i djevičanstvo
Prečista Djeva najviše boraviše u unutrašnjoj skiniјi, nazvanoj „Svetinja nad Svetinjama“, iza druge zavese, gdje primala hranu od anđela i provodila veći dio vremena u molitvi. Čitavo djetinjstvo provedoše u Svetinji nad Svetinjama, rijetko izlazeći u svoj stan. Učila se molitvi i ručnom radu, dok je Duh Svemogući uzlazio u Nju iz snage u snagu.
Anđeli joj dolazahu svakodnevno, razgovarajući s Njom, dajući hranu, a prvosveštenik Zahariјa svjedočio je ovim čudesima. Djeva se zavjetova Bogu i svojoj djevičanskoj čistoći, stavljajući djevičanstvo iznad braka, kako bi se posvetila Bogu u molitvi i službi.
Zaključak
Prečista i Preblagoslovena Djeva Marija u potpunosti se predala Bogu, provedavši djetinjstvo u molitvi, učenju i radu, okružena anđelima i svetim ljudima. Njeno vavedenje u hram Gospodnji simbolizuje pripremu za njenu buduću ulogu kao Majke Božje, a Crkva i danas slavi ovu svetkovinu sa zahvalnošću i poštovanjem.
Neka je Presveta, Jednosušna i Nerazdjeljiva Trojica slavljena, a Prečistoj Vladici našoj Bogorodici, Prisnodjevi Mariji, čast i hvala od svih naraštaja dovijeka. Amin.
(Svetigora)
