Muzika sfera započinje u antičkoj Grčkoj s Pitagorom koji je, kaže se, prošavši pored kovačnice u udarcima čekića o nakovanj čuo sklad zvukova u intervalima oktave, kvinte i kvarte. To ga je nadahnulo na otkriće veze između vibracije, frekvencije i visine tona. Pitagora smatra oktavu, frekvencijski omjer 1 : 2, simbolom božanske harmonije između nižih i viših razina te da se ustrojstvo svijeta može razumjeti preko intervala kvarte i kvinte.
Boetije, rimski filozof koji je živio od 480. do 524. godine, u vrijeme raspada Rimskog Carstva, obnovio je pitagorejsku kozmičku viziju koja opisuje način razumijevanja glazbe, počevši od glazbe najjednostavnijih instrumenata koje je izumio čovjek pa do pojma reda i božanske harmonije u svemiru. Boetije je, kao i Pitagora, podijelio muziku na tri vrste:
Budući da su ljudi oduvijek promatrali nebo, zaključili su da se život temeljno vrti oko kretanja nebeskih tijela. Godišnja doba donose žetve, plima upravlja plovidbom, izlasci i zalasci Sunca određuju sate dnevnog rada. Ta složena kretanja planeta i godišnji ritmovi daju harmoničnu raznolikost. Boetije je također smatrao nemogućim da se nebeska tijela kreću bez zvuka; možda je muzika sfera preglasna da bi je mogli čuti ili je možda ne razlikujemo od tišine zato što je u našim ušima od rođenja.
Boetije također opisuje tip muzike na razini ljudskog bića, Musicu Humanu, koja se odnosi na samog čovjeka, odnosno na to kako su naši različiti aspekti (tijelo, duša i duh) međusobno usklađeni.
Veliki učenjak renesanse Marsilio Ficino razvio je oblik muzičke terapije koja se bavila različitim psihičkim stanjima čovjeka. Isto je tako neoplatonički filozof Plotin opisao vezu između psihe (ljudskih misli i emocija) i glazbe, dodajući kako se svaka planetarna sfera usklađuje s jednim aspektom ljudske psihe.
Boetije prikazuje muziku kao cjelovit izraz i sredstvo razumijevanja onog nevidljivog. Muzika nas povezuje s razumijevanjem nevidljivog na osjetilnoj razini, ali je isto tako muzika u nama i njezina prisutnost ukazuje na skriveno unutarnje razumijevanje i zajedništvo s božanskom harmonijom i univerzalnim zakonom.
Ako je matematika jezik svih stvari, onda je muzika glas; ponekad prekrasno pjevanje, ponekad unutarnji glas, a ponekad i glas uzvišenih snaga.
(NOVA AKROPOLA)
