Ako iko u sportskom svijetu zna kako da okrene narativ u svoju korist – onda je to Željko Obradović. Posljednjih dana gledamo školski primjer majstorskog preokretanja situacije, u kojem je najtrofejniji evropski trener praktično preko noći od glavnog krivca ponovo postao – spasitelj, moralna vertikala i heroj navijačkog poretka.

I sve to bez ijedne pobjede.
Samo dobrim rasporedom emocija, poruka i dramaturgije.

Jer činjenice su poznate: Željko je taj koji je birao igrače, odobravao pojačanja, tražio imena, insistirao na budžetu i trošio enorman novac koji Partizan nikada ranije nije vidio.
Pa opet – nijedna od tih odluka nije bila tema kritike velikog trenera dok se nije pojavio trenutak da priča počne da puca.

A kada se raspad približio – Obradović je povukao najbolje moguće poteze za sebe.

Dramatizacija kao strategija

Ono što se predstavlja kao emotivni nastup, impuls, posljednji vapaj, zapravo je precizno pozicioniranje.
Željko je izvukao sebe iz linije vatre i prebacio fokus na druge – upravu, direktore, pojedine igrače.
I to tako da izgleda kao da on stoji između haosa i propasti kluba.

Na kraju – ispao je jedini koji „brani Partizan“, jedini koji „pati“, jedini koji „govori istinu“.

To nije slučajno.

Krivica prebačena drugima – i to savršeno

Nakon što je potrošio najveći budžet u istoriji Partizana, nakon što je insistirao na igračima koji se nijesu uklopili, i nakon što su rezultati pali – Obradović je uspio da:
• skine teret odluka sa svojih leđa,
• usmjeri navijački bijes prema Ostoji Mijailoviću,
• stavi igrače i sportski sektor u centar kritike,
• kreira sliku da je on žrtva tuđeg neredа i “neprofesionalizma”.

Sportskim rječnikom: odigrao je pick and roll sa javnošću i dao koš bez odbrane.

Navijači opet na njegovoj strani

Iako su posljednje dvije sezone dizale obrve, trošile povjerenje i otvarale pitanja, Željko je sa nekoliko rečenica uspio da vrati navijački puls na svoju stranu.
Dovoljno da se atmosfera preokrene i da se zaboravi ko je godinama imao punu kontrolu nad sportskim sektorom, selekcijom tima, finansijama i infrastrukturom.

Sada je narativ sledeći:
„Željko je iznad svega – njega su izdali.“

A istina je mnogo složenija.

Majstor koji razumije mentalitet

Obradović zna ovaj region.
Zna psihologiju navijača.
Zna kako funkcioniše emocija u sportu.
Zna kada treba spustiti glas – i kada ga treba podići.

I zato je ponovo uspio:
od potpune odgovornosti do statusa heroja – u samo nekoliko dana.

U zemlji u kojoj se emocije hrane brže nego činjenice, Željko Obradović je još jednom demonstrirao da je prvak Evrope ne samo u košarci, već i u kontroli narativa.
Njegova najnovija drama nije pukla slučajno – to je bio pažljivo režiran potez koji je poslužio da se sve oči skrenu sa njegovih odluka, a sva ljutnja navijača i javnosti prebaci na druge.

Ako je postojalo pitanje ko drži konce u Partizanu – sada je više nego jasno.

Željko.
I niko drugi.

Tagovi

Pročitaj još

Kaningemu rekord rimskog mitinga, Lajls najbrži na stotki

Kaningemu rekord rimskog mitinga, Lajls najbrži na stotki
Partizan traži sudijsku analizu nakon poraza od Dubaija

Partizan traži sudijsku analizu nakon poraza od Dubaija
Inter vratio Aleksandra Stankovića

Inter vratio Aleksandra Stankovića