Debitanti Stefan Miljenović i Nikola Tanasković pokazali da mogu da budu nova snaga Srbije
Ko se sjeća četvrtfinala Olimpijskih igara u Parizu, dobro pamti kako smo se osjećali poslije zaostatka od 24 poena protiv Australije. Izgledalo je da smo na ivici ambisa, da nam se bliži kraj i da ćemo ranije kući od planiranog.
A onda je Svetislav Pešić urliknuo kao nikada ranije na tajm-autu, kasnije i u svlačionici o čemu se i danas priča – dokaze možete naći u dokumentarcu Netflix produkcije „Court of Gold“ – poslije čega smo se sjetili ko smo i Australija je ipak završila na plećima.
Godinu i po dana kasnije, neka drugačija, može se reći potpuno nova Srbija, na debiju selektora Dušana Alimpijevića morala je da bude u minusu 23 poena na poluvremenu, da bi se sjetila koji grb stoji na dresu i čast koje zemlje je na talonu, da bi se osjetila drastična reakcija za pobjedu nad Švajcarskom. Nije ni za porediti Australiju i Švajcarsku, a opet nijesu ni da se porede dva tima Srbije, tada i sada.
Jer, okolnosti su potpuno drugačije… Nama je svakako pao ne kamen, već neviđeni teret sa srca jer smo pobijedili, a ekipi Ilijasa Papateodorua treba skinuti kapu zbog igre, voljnog momenta, energije i borbe do posljednjeg daha. Na kraju je bilo 90:86 (20:30, 14:27, 25:13, 31:16).
Zaključak na prvu – kada smo podigli nivo odbrane, sve je izgledalo (mnogo) bolje. I otvorile su se potpuno nove mogućnosti na parketu. Novi početak Srbije obilježio je u svakom pogledu kapiten Dušan Ristić! Čovjek o kojem je novi selektor imao samo najljepše riječi u intervjuu za Mozzart Sport veče prije prve utakmice u kvalifikacijama za Mundobasket 2027. opravdao je ne samo veliko Alimpijevićevo povjerenje, već je natjerao sve da mu se duboko naklone i zahvale što je odigrao partiju za pamćenje, samo nekoliko dana pošto je prevalio put od 10.000 kilometara, samo da bi ponovo bio u dresu Srbije.
Svaki put kada je bilo gusto, čak i kada je djelovalo da nam se bliži šokantni poraz, Dušan Ristić je znao kako da podigne ekipu i njegov kapitenski marš natjerao je Švajcarsku na kapitulaciju i pored šuterske rapsodije u prvom poluvremenu. Ristić je utakmicu završio sa 24 poena uz perfektnih 10/10 iz igre, od čega su četiri pogotka bila van linije 6,75 metara! Odigrao je nešto više od 18 minuta i to kakvih! Za primjer svima koji žele da budu dio ovog tima. Poslije svega je njegova partija ispraćena gromoglasnim aplauzima gledalaca, a navijači su mu i skandirali ime.
Sjajan utisak ostavila su i dvojica debitanata – Stefan Miljenović i Nikola Tanasković. Plejmejker Srbije i krilni centar Budućnosti bili su najveća podrška svom kapitenu u drugom poluvremenu, naročito kada je trebalo da se prelomi žestok otpor Švajcarske. Pokazali su da mogu da budu nova snaga Srbije, jer se nijesu uplašili izazova i vidjelo se da im igre u Evroligi, odnosno Evrokupu daju za pravo da razmišljaju o tome kako će brzo postati novi lideri Srbije.
Miljenović je uz 23 poena imao devet asistencija i osam skokova, za indeks 32! Tako malo mu je nedostajalo da već na prvom meču u dresu sa nacionalnim grbom upiše tripl-dabl! Tanasković ih je pratio sa 16 poena i šest skokova, dok je dvocifren bio i Stefan Momirov sa 12 poena. Odigrao je na momente dosta solidno i pogurao Srbiju do cilja. Kod Švajcarske 19 poena ubacio nam je Aleks Šumaher, dok je Selim Fofana uz 15 poena imao i pet asistencija.
U jeku potpune mobilizacije navijača Partizana i dočeka koji se pripremao na aerodromu Nikola Tesla za Željka Obradovića, kao da je i fokus šire javnosti skrenuo sa događaja u dvorani Aleksandar Nikolić. Umjesto krcatih tribina, selekciju predvođenu novim selektorom Dušanom Alimpijevićem dočekalo je između tri i četiri hiljade pristalica, što je daleko od onoga što je ekipa zaslužila i što je bilo potrebno na novom početku Srbije.
Ekipi su podršku pružili Vasilije Micić – neće igrati protiv BiH, došao u Beograd zbog terapija i da bi pozdravio tim – Ognjen Dobrić i Nemanja Dangubić – biće u konkurenciji za meč u Sarajevu – koji su sjedeli kraj klupe za rezerve, došao je i nekadašnji kapiten Miroslav Raduljica, dok je iz prvog reda sve analizirao Alimpijevićev prethodnik Svetislav Pešić. No, definitivno je energija na tribinama bila mlaka, što je samo uvećalo nervozu među igračima na parketu.
Alimpijević se odlučio da susret počne sa dvojicom debitanata, na plejmejkeru je bio Stefan Miljenović, uz njega su bili daleko iskusniji Ognjen Jaramaz i Danilo Anđušić, dok je na centru startovao Dušan Miletić.
Ukratko, od slabog utiska i igre bilo je samo lošije kako je vrijeme prolazilo! Normalno je i očekivano bilo da se osjeti trema, pa i nervoza među igračima, s obzirom da je novi sistem pod Alimpijevićem počeo da se uspostavlja tek u ponedjeljak ujutru sa prvim treningom, ali niko nije mogao da zamisli, čak ni u najgorem scenariju, da će Srbija usred Beograda od Švajcarske primiti 57 poena!?
Gosti su odigrali poluvrijeme iz snova, za nas je to bio potpuni košmar! Pogodili su čak devet trojki iz dvanaest pokušaja, a najveći teret na leđa košarkaša Srbije nabili su Juri Solca sa tri, odnosno Mateo Pikareli sa dva dalekometna hica bez promašaja. Dok su njih dvojica uporno širili odbranu Srbije, bekovski tandem Aleks Šumaher – Selim Fofana je prodorima dodatno razorio samopouzdanje našeg tima i činio da Švajcarska izgleda kao daleko bolji sastav nego što objektivno jeste.
Sve nas je to uvelo u nepotrebnu nervozu, ali i podsjetilo veoma brzo koliko su kvalifikacije za velika takmičenja u aktuelnim košarkaškim okolnostima usud za svakog selektora koji tek počinje da gradi nešto…
Blaga tenzija koja je bila očigledna među košarkašima u bijeloj opremi brzo se prenijela na semafor i kako su minuti prolazili djelovalo je kao da svakom od njih iznad glave visi balast velikih očekivanja i standarda postavljenih u prethodnim ciklusima, naročito kod Svetislava Pešića. Ali na to su morali da budu spremni, čak i oni koji su večeras odigrali prve minute u reprezentativnoj opremi.
Švajcarci su nas već u prvoj dionici ispresjecali brzom košarkom kojom su napravili dvije serije. Prvo su sa 10:2 preuzeli vođstvo, a onda su sa 11 uzastopnih poena neposredno prije prve pauze otišli na dvocifrenu prednost (30:18). Ulazak Dušana Ristića umjesto ponajboljeg igrača Kluža nakratko je digao ekipu i kapiten Srbije ponudio je nekoliko dobrih rješenja u napadu na iskustvo i kvalitet, ali je rupa u odbrani i dalje bila ogromna. I teška za popuniti…
SRBIJA – ŠVAJCARSKA 90:86
(20:30, 14:27, 25:13, 29:16)
Dvorana: Hala „Aleksandar Nikolić“
Sudije: Arijadna Čueka, Jorgos Pursanidis, Edgar Sekareli
SRBIJA: Miljenović 23 (8 sk., 9 as.), Marković 2, Koprivica 6, Momirov 12, Jaramaz 5, Miletić, Radanov, Ristić 24 (10/10 iz igre, 4/4 za tri, 5 sk.), Tanasković 16 (6 sk.), Anđušić 2, Rebić, Barna.
ŠVAJCARSKA: Mbala 1, Šumaher Bel 19 (4 sk.), Granvorka 5, Gravet 13, Fofana 15, Ročak 6 (5 sk.), Solca 9, Martin 2, Džordž, Anabir, Pikareli 6, Mambo 10.
Prvu pukotinu napravio je Juri Solca serijom trojki kojoj se pridružio i Aleks Šumaher, poslije čega su nam se ruke vezale i u napadu! Srbija je ušla u period od preko šest i po minuta bez poena iz igre i sve do trojke Stefana Miljenovića na šest minuta do kraja poluvremena ubacili smo samo tri slobodna bacanja – dva je pogodio Stefan Momirov, uz još jedno plejmejkera Zvezde.
Bili su to kritični minuti za Srbiju jer su nas Švajcarci, očigledno daleko opušteniji i uigraniji, pa i svjesni da nemaju šta da izgube, uhvatili u ogromnom raskoraku i za to žestoko kaznili! Počelo je trojkama Solce i Pikarelija kojim su gosti na otvaranju druge četvrtine otišli na tada maksimalnih 16 razlike (36:20), da bi Selim Fofana u naletu velike inspiracije zaličio na Kevina Pantera! Pogađao je sve, imao je rješenja za svaku individualnu, pa i timsku odbranu Srbije, čime je osjećaj nemoći postajao sve izraženiji. Alimpijević je kraj aut-linije konstantno suflirao kako da se reaguje, najčešće u fazi odbrane, ali njegove riječi kao da nijesu dopirale do igrača.
Najveći problem bio je u tome što nijesmo uspijevali da uspostavimo nikakav kontinuitet, ni na jednoj polovini terena. Ako bi odbrana zaigrala bolje, napad ne bi funkcionisao i obrnuto. Dobru priliku da uhvatimo rezultatski priključak propustili smo sredinom druge četvrtine, kada smo konačno počeli da shvatamo svoju fizičku dominantnost u reketu pa je Balša Koprivica riješio nekoliko situacija.
Ali, to je isto bilo kratkog daha… Švajcarci su nas stalno hvatali na nepostavljenu odbranu i šuteve koji su sada već bili rezultat ogromnog samopouzdanja, ne naročitog individualnog kvaliteta. Jednostavno, voljni momenat je apsolutno bio na strani protivnika i mi tu nijesmo mogli previše. Ništa što je Dušan Alimpijević pokušavao nije mijenjalo stanje stvari na parketu. Mladi stručnjak je podizao prosječnu visinu petorki, išao na presing po cijelom terenu, igru spolja, pa guranje lopte unutra i svaki put je nedostajalo nešto što bi poput katalizatora aktiviralo i razmrdalo Srbiju.
So na ljutu ranu sipao je Selim Fofana trojkom sa pola terena uz zvuk sirene, čime je Švajcarska na veliki odmor ponijela vođstvo od šokantna 23 poena (57:34). Neshvatljivo…
Ne znamo još šta je selektor rekao igračima u svlačionici, ali je imalo kakvog-takvog efekta, jer smo od košarkaša Srbije u trećoj dionici vidjeli značajnu reakciju! Prije svega prokrvljenost u igri na oba dijela parketa, čime smo izvršili veći pritisak na Švajcarce. Već za minut i po u nastavku Momirov, Jaramaz i Miljenović su serijom 7:0 spustili minus na 16 poena (41:57), a tokom prvih pet i po minuta dozvolili smo rivalu samo četiri poena.
To je zapalilo iskru nade da možemo do preokreta i pobjede. Imali smo više hrabrosti, djelovali smo bar malo opuštenije i odmah se osjetila razlika na terenu i semaforu. Bilo je samo pitanje možemo li da izdržimo do kraja ili ne u takvom naletu, ali osjećalo se da su sada naši…
U ključnom segmentu utakmice, pred kraj treće i na startu posljednje četvrtine ponovo je veliki impuls u napadu dao Dušan Ristić sa deset od dvanaest poena Srbije kojim smo minus sveli na osam razlike (64:72)! Sa ogromnom željom i motivacijom da opravda povjerenje kapitenske uloge igrao je iskusni centar, pa je njegova rafalna paljba dala jak vjetar u leđa ostatku ekipe da se konačno oslobodi okova i krene u juriš po pobjedu!
Pošto je Srbija počela da igra odbranu dostojnu reprezentativne opreme i lakša rješenja na drugom kraju terena su dolazila iz dobrih napada. Prelomnu tačku susreta predstavljale su trojke Miljenovića kojom je Srbija prišla na -3 (69:72), što je ujedno natjeralo selektora Švajcarske Ilijasa Papateodorua na tajm-aut, a zatim i strela Jaramaza za prvo izjednačenje još od prve četvrtine, poslije čega su Orlovi skroz prodisali!
Nakon rezultata 59:70 na kraju trećeg kvartala, poslije dva slobodna bacanja Miljenovića na šest minuta do kraja Srbija je otišla na 74:72, dok je trojka Dušana Ristića zakucala posljednji ekser u škrinju svih nada Švajcaraca da mogu da naprave vjerovatno najveću senzaciju u Beogradu! No, ni tu nije bio kraj, jer su se tvrdoglavi Švajcarci borili do posljednje sekunde. Pol Grave, Jasmin Mambo i Selim Fofana su nam iskidali i posljednji živac, ali smo ipak preživjeli.
Sada se definitivno lakše diše. Srbija je probila led i u Sarajevo idemo sa daleko boljim osjećajem od onog koji je vladao poslije uvodnih dvadeset minuta. Biće to kako treba… Meč u Sarajevu igra se u nedjelju od 20 časova na parketu dvorane Skenderija.
(mozzartsport.com)
