Na današnji dan, 26. novembra Naša Sveta Crkva proslavlja jednog od najvećih duhovnika u istoriji – Jovana Zlatoustog. U njegovu čast i slavu, a pošto smo i na pragu Božićnog posta, prenosimo jednu od predivnih besjedi ovog Svetitelja:
„Divan je post, kao što je divno i čitanje Svetog Pisma; ali divno je samo onda kada je praćeno djelom, pošto ako čitaš a ne činiš, čitanje ti biva na osudu, ono tada biva povod za kaznu. Jer nisu pravedni pred Bogom oni koji slušaju zakon, nego će se opravdati oni koji ispunjavaju zakon (Rim. 2,13). I opet Hristos veli: Da nisam došao i govorio im, ne bi grijeha imali; a sad izgovora nemaju za grijeh svoj (Jn. 15,22).
Blažen je onaj koji govori onima što slušaju, naročito onda kada oni vraćaju s velikom kamatom; a kamata – to je poslušanje i ispunjavanje zapovijesti Božijih, kako govori Gospod: i došavši, ja bih uzeo svoje sa dobitkom (Mt. 25,27). Šta si, dakle, brate, zadobio uz pomoć posta? Pa i zemljoradnik sadi da bi žnjeo, i trgovac putuje u tuđinu kako bi stekao imanje, i mornar plovi mnogim morima kako bi brod nakrcao tovarima.
Ne govori mi „mnogo sam dana postio, nisam jeo ovo ni ono, nisam pio vina, odolio sam nečistoti“, nego mi pokaži jesi li postao krotak, pošto si bio gnjevlјiv, i jesi li postao čovekoljubiv, pošto si dotle bio prek, jer ako si opijen gnjevom, zašto mučiš svoje tijelo? Ako su unutra tebe zavist i koristoljublje, kakva je korist od toga što samo vodu piješ? Sada me ne interesuje kakva je trpeza, nego je li došlo do izmjene rđavog načina razmišljanja?
Ako gospođa, tj. duša, čini preljubu, zato bičuješ služavku, tj. stomak? Ako duša otupljuje, zbog čega iscrpljuješ tijelo?
Ovo ne govorim kriveći vas, nego – radi lakomislenih. Ako bih vidio da letite visoko, ipak bih poželio da poletite još više: takva je tiranija ljubavi. I kao što srebroljupci, što više zlata steknu, više ga i traže, tako i mi još silnije želimo vaš uspjeh. Dakle brate, ako hoćeš da te Bog prihvati, onda posti kao što su to činili Ninivljani. Oni nisu primili zakon; za njih apostol Pavle veli: Jer kad neznaoci nemajući zakon čine od prirode što je po zakonu, oni nemajući zakon sami su sebi zakon (Rim. 2,14).
Stoga se ne razmeći praznim postom, jer on sam po sebi ne uzvodi na nebo, ako nema i sestru svoju – milostinju, jer je ona sjedinјena s njim, i među njima je ne samo bratski i prisan odnos, već milostinja služi čak kao oslonac postu. Kako to znamo? Anđeo je govorio Korniliju: Molitve tvoje i milostinje tvoje uziđoše na spomen pred Bogom (Dap. 10,4). Milostinja je krilo molitve. Ako molitvi ne daš krila ona neće uzletjeti, dok duša kada ima krila brzo se uznosi na nebo.
Dokle je srebroljublјe i težnja za sticanjem? Sve to braćo nestaje zajedno s ovim životom. Bez sumnje reći ćeš: „reci to samome sebi“. I kažem samome sebi, a kažem i vama, jer ovaj savjet tiče se svih. Slušajući ovo i ispravljajući se, primam dobročinstvo od vas; i kada bi onaj koji govori bio rob, ja primam savjet, i kada bi bio slobodan, takođe s pažnjom slušam. Ne ličnost onoga koji govori, nego korisnost savjeta čini da primam ono što se govori.
I kada se Mojsije, tako veliki muž koji je s Bogom besjedio, nije gnušao savjeta svog tasta, iako je ovaj bio varvarin, nego ih je čak primao i Bog ih je potvrdio (Izl. 18,24), šta je tek onda nama činiti?
Ne kažem ti: postani siromah, već – potroši višak svoj na siromahe, kako bi ti izobilje tvoje postalo temelj spasenja. Zar ne vidite na ulici mnoge siromahe? Zašto oni ostaju bolesni i nago? Jedan je vrlo mlad, drugi opet vrlo star, oslanjaju se jedan na drugog i stradanje je njihovo veliko. Podaj dakle siromahu, kako bi Gospoda imao za dužnika, jer je On zahvalan dužnik, Koji vraća ulog i veliku kamatu prida.
Velika kamata je prekršaj kada su u pitanju spoljne stvari, no kada se odnosi na Boga, ona je za pohvalu. Zar ne daješ siromahu? Obrati pažnju na Onoga Ko te moli preko tog siromaha i postidi se dostojanstva svojstvenog Onome Ko prima: ono što siromah dobija – Bog uzima na zajam. Razmisli kako se Gospod tvoj unizio kako bi te sačuvao da ne budeš nemilosrdan i nečovečan. Jer ogladneh i ne dadeše mi da jedem; ožedneh i ne napojište me; stranac behah, i ne primište me; nag behah, i ne odjenušte me; bolestan i u tamnici behah, i ne posjetište me (Mt. 25,42-43).
Dakle gladnom Hristu ne daješ? Ti i siromah zajedno s trpeze dobijate Tjelo Njegovo i jednako se pričešćujete iz čaše Njegove. On s tobom učestvuje u velikim i strašnim stvarima, a ti mu nećeš udjeliti male? Zar je to što mu daješ tvoje? Pa ako si i od roditelja naslijedio, ili čak od predaka, to pripada Bogu. Zašto bi to zakopavao u zemlju? Podaj siromahu i Gospod će ti to veoma pouzdano sačuvati. Zar ne vidiš šta čini zemljoradnik?
Često kada usljed siromaštva nema za sjeme on daje u zalog svoju odjeću i tako dobija ono što mu je potrebno da poseje u zemlju. I mada se često dogodi da vrijeme ne bude pogodno, i mada odlazi ne požnjevši ništa, on se ipak uzda u zemlju, zato što se nada. Zar dakle ono što čini zemlja ne može da učini Gospod?
Ugledaj se na onu udovicu iz Starog Zavjeta koja je imala samo pregršt brašna u zdjeli i malo ulja u krčagu i koja je time ugostila proroka (1. Car. 17,12), ili pak na onu iz Evanđelja, koja je priloživši samo dvije lepte, priložila više od svih drugih, jer je dala sve svoje bogatstvo (Lk. 21,2-3). A šta ti veliš? Siromah sam i nemam novca. Nemaš dvije lepte?
Ako i nemaš, Bog onda od tebe traži dobru volju, jer je govorio da ako neko da makar i čašu studene vode, neće mu plata propasti (Mt. 10,42). Pazi šta kaže: studene vode, ne tople, da se ti zbog nemara ne bi lišio svoje nagrade. Koliko god ti zlata car naredio da platiš, ti ćeš, bez obzira na sve, morati da daš upravo onoliko koliko on traži; pa i da nemaš, on o tome ne bi vodio računa, nego o svojoj sopstvenoj koristi.
Bog ne postupa tako, već traži prema mogućnostima svakog. Zašto su oni siromašni? Ne zato što Bog nije mogao da pošalje zlatnu kišu, već zato da bi (njihovo) siromaštvo olakšalo teret tvojih pregrešenja. Pogledaj kako je velika stvar milostinja: Bog milosrdnog čovjeka poredi sa samim Sobom. Budite, dakle, milostivi kao i otac vaš što je milostiv (Lk. 6,36). Ako dođe smrt – blago ostaje ovdje.
Zašto ga ne razdaš kako bi u taj dan siromaši bili tvoji zastupnici tamo gdje nema ni govornika ni onoga ko bi te branio. Evo siromaši pokazuju svoju odjeću i pojaseve koje si im dao, i odnose te iz ognja. Sunce koje obasja led ne može ga podstaći da se topi onako kako milostinja suočena s mnoštvom grijehova može ove da uništava. A da bi shvatio svu uzvišenost milostinje, razmisli: šta je povezano s većim naporima nego djevičanstvo? Ništa.
Dobrodejstvа je mnogo: jedna je velika, druga – veća, treća – manja, ali nijedna nije teža od djevičanstva. Djevičanstvo se bori s prirodom; u tom ratu nema primirja; to je sukob koji se nikad ne primiruje, osim po milosti Hristovoj. Djevičica stoji privlačeći oganj protiv sebe, ali ne gori; djevičica stoji na užarenom uglјevlju i ne opeče se, ona se u peći ne zapali, orošena, kao tri mladića. Nadmećući se s nevidljivim silama, ona podražava Mihajla i ne ustupa pred Gavrilom.
U raju, zmija je pogubila djevičanstvo. Zato se ona poslije nije pojavљivala. A kada je došao Isus Hristos – Sin Božiji, rođen od Djeve, ona se ponovo pojavila. Želiš li da shvatiš uzvišenost djevičanstva? Mojsije je razdvojio more, promijenio vazduh, spustio manu, pa ipak su vikali na njega zbog žene njegove – Etiopljanke, jer je stupio u brak s njom. I Avraam, i Isak, i Jakov, i Josif, iako celomudreni, ipak su poslije stupili u brak.
Želiš li da saznaš koliko je velika djevičanstvo? Hristos, došavši, nije djevičanstvo ustanovio kao pravilo, i kada je hvalio ostale dobrodejstvа, nju nije hvalio, kako bi uvenčan bio onaj, ko ovu dobrodejstvо upražnjava dobrovoljno. Oni koji se podvijavaju u uzdržanju i siromaštvu staraju se prevažodno o njoj. Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili Carstva radi nebeskoga (Mt. 19,12), koji nisu odsekli udove, nego su udalјili od sebe neobuzdanu pohotu. Ko može da primi neka primi. I apostol, pobrojavši sve dobrodejstvа, a znajući dubinu ove, veli: za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje (1. Kor. 7,25).
Jesi li vidio kako je velika djevičanstvo? Pa ipak, bez milostinje ona ne spašava; milostinja bez djevičanstva donijela je spasenje. Pet ludih djevojaka, koje nisu pripremile ulje, no su imale samo djevičanstvo, nisu ušle u bračne odaje; one govore mudrim djevojkama: dajte nam od ulja vašega (Mt. 25,8). Pravedno su nazvane ludim, jer uspjevši u težem (tj. djevičanstvu), one nisu savršile ono što nije zahtijevalo trud – oborile su velikog protivnika, a bile poražene od strane slabijeg.
I kada je došao ženik, mudre djevojke su ušle u bračnu odaju. Došle su i one druge, no on im je odgovorio: Zaista vam kažem, ne poznam vas (Mt. 25,12). Zašto? Jer ste me vidjeli gladnog, i ne dadeše mi da jedem (Mt. 25,42). I neka se ne desi da i mi čujemo te riječi! Onima koji su napredovali u milostinji govori: Hodite blagosloveni Oca Mojega; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta (Mt. 25,34). Zašto? Zato što su sačuvali djevičanstvo? Ne.
Nego zato što ogladneh, i dadeše mi da jedem; ožedneh, i napojište me; stranac behah i primište me; nag behah i odjenušte me; bolestan behah, i posjetište me; u tamnici behah, i dođoste mi (Mt. 25,35-36). A da bi shvatio koliko je velika milostinja, opet želim da te podsjetim na ovu priču. Bilo je deset djevojaka: pet mudrih i pet ludih; i začu se glas u ponoć: Ustajte, ženik dolazi! Ponoć – to je vaskrsenje, kada će anđeli sve da nas probude.
Ustajući, djevojke ukrasiše svjetiljke svoje (Mt. 25,7). A svjetiljka to je – djevičanstvo, koje je nešto čisto, plameno, svjetlo. Lude djevojke rekoše mudrima: Dajte nam od ulja vašega, jer se naše svjetiljke gase. A mudre odgovoriše: Bojimo se da ne bi nedostajalo i nama i vama, zato idite prodavcima i kupite sebi (Mt. 25,8-9). Ko su prodavci? Prodavci su siromaši; ti više dobijaš nego što daješ, jer njemu daješ zemaljsko a dobijaš nebesko. Kad su dakle one pošle da kupe, stiže ženik.
One koje su bile spremne uđoše u bračne odaje i vrata se za njima zatvoriše. One pak koje su zakasnile, naiđoše na odgovor: Zaista vam kažem ne poznam vas (Mt. 25,12). Vidiš, one nisu imale milostinju, pa im je zato uzaludan bio trud oko djevičanstva i ostale su izvan bračne odaje.
Shvativši dakle korist od milostinje, tvorimo je, braćo, kako bismo i mi dospjeli u bračnu odaju, i kako bismo se naslađivali vječnim dobrima, po blagodati Gospoda našeg Isusa Hrista, sa Kojim neka je slava Ocu, sa Svetim i Blagim i Životvornim Duhom, sada i uvijек, i u vijekove vijekova. Amin“.
(SPC)
