Agencija za sprječavanje korupcije potvrdila je da je Milo Đukanović u svojim imovinskim kartonima sakrio i nije prijavio najmanje sedam skupocjenih satova, vrijednih i do 225.000 eura. Vijest je formalno tehnička, ali politički — eksplozivna.

I odmah se otvara ključno pitanje:
Da li je ovo početak kraja jedne tridesetogodišnje nedodirljivosti?
Ili je samo još jedna precizno odmjerena količina prašine, taman toliko da se javnosti baci kost, a suština ostane netaknuta?

Jer, ako je tačno da je sistem konačno krenuo prema Đukanoviću — onda je nevjerovatno da se krenulo baš od satova.
U državi u kojoj se decenijama sumnjalo na šeme stotina miliona, utaje, korupciju, privatizacione konstrukcije, švercerske mreže i političko-kriminalne simbioze, djeluje gotovo groteskno da se dosadašnji predsjednik „hvata“ na — luksuzni ručni sat.

To je razlog zbog kojeg dio javnosti uopšte ne vjeruje da je ovo početak procesa.
Mnogi s pravom pitaju:

Da li je ovo zaista početak obračuna — ili signal da će se sve završiti na jeftinoj pirotehnici?

Jer satovi su tanak kraj konopca.
Najtanji.
Simboličan.
Bez suštinskog efekta, osim što otvara prostor vlastima da kažu: „Evo, radimo nešto.“

A ako se stvar zaustavi na tome, onda je jasno:
Borba protiv korupcije je samo predstava.

Međutim, postoji i druga mogućnost — manje vjerovatna, ali politički najteža.
Da je sistem zaista krenuo, ali po principu koji se koristi u svakoj velikoj istrazi:
kreneš od onoga što možeš dokazati za pet minuta, i ideš prema gore.

Ako je ovo taj model, onda satovi nijesu cilj.
Oni su polazna linija.
Stvar koja ne može pasti na sudu.
Stvar koja otvara vrata za pravi dosije.

Ako je tako, onda zaista možemo biti svjedoci onoga što se godinama u Crnoj Gori šuškalo kao „superfinale“ — pravno, političko i istorijsko suočavanje sa čovjekom koji je bio centar moći tri decenije.

Ali ako se nakon satova — sve utiša…
Ako DPS nastavi da ćuti, vlast nastavi da glumi odlučnost, a institucije ostanu bezzube…
Onda ćemo znati odgovor:

Nijesmo ušli u superfinale.
Ušli smo u dobro uvježbanu inscenaciju.

Za sada je izvjesno samo jedno:
ASK je povukao prvu crtu.
Da li će iko povući drugu — to će odlučiti da li se Crna Gora pokreće ili samo pravi iluziju pokreta.

Tagovi