Branislav Ivković, bivši ministar, političar i profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu, preminuo je u 72. godini. Vijest o njegovoj smrti potvrdila je supruga Biljana Popović Ivković.
Rođen je u Bijeljini 1952. godine. Ivković je završio osnovnu školu i gimnaziju u rodnom gradu, a potom diplomirao, magistrirao i doktorirao na Građevinskom fakultetu u Beogradu.
Akademsku karijeru započeo je kao asistent, potom postao docent i vanredni profesor, dva puta obavljao funkciju prodekana i učestvovao u brojnim domaćim i međunarodnim projektima, uključujući rad u Izraelu, Kuvajtu i Moskvi, podsjeća Nova.rs.
Ivković je bio i politički aktivan, obavljao je funkcije u Socijalističkoj partiji Srbije, a u vladi je bio ministar urbanizma, stambeno-komunalnih djelatnosti i građevinarstva od 1994, a od 1998. ministar za nauku i tehnologiju.
Poslije pada režima Slobodana Miloševića, u ime SPS-a je s novim vlastima pregovarao tokom događaja koji su prethodili hapšenju bivšeg predsjednika SRJ 1. aprila 2001.
Iz SPS-a je isključen 14. aprila 2002, usljed sve dubljih podjela u partiji.
U dva navrata kandidovao se za predsjednika Srbije: 2002. godine ispred Grupe građana – Socijalisti za povratak bazi, i 2004. ispred Socijalističke narodne stranke koju je osnovao dvije godine ranije.
Njegova supruga Biljana Popović Ivković u objavi na Instagramu opisala ga je kao „nadljudskog borca“ i „Robokopa“ koji se u životu uvijek vraćao čak i onda kada su ga drugi već otpisali.
„Bane je bol pretvarao u snagu, a nepravdu u hrabrost. Koliko god puta da ga je medicina ispratila, on se vraćao i prkosio zakonima života. Bane živi, i živjeće, dok god mi dišemo i dok nosimo njegov trag“, napisala je Popović.
Mjesto i vrijeme sahrane biće naknadno objavljeni.
(RTCG)

Robokap, ha,ha. Prvi je izdao Miloševića u koga se kleo i ljubio mu skute. 5. Oktobra su on i žena mu imali spremne kofere za bežaniju, ali je u DOSu bilo dovoljno spremnih za oprost grehova uz finansijsku nadoknadu. Što bi pametni i duhoviti Crnogorci rekli; o pokojniku sve najljepše dok ga ne zakopamo, a pošlje udri.