Prekid manifestacije Dani srpske kulture u Splitu od strane grupe od oko 100 ustaša nije izolovan incident, već je u pitanju opšta pojava i fenomen, to jest jedan od mnoštva šovinističkih događaja koji su posledica višedecenijske antisrpske atmosfere. U Hrvatskoj dominira žestoka netrpeljivost prema Srbima i svemu što je srpsko od dolaska na vlast proustaškog režima Franje Tuđmana do danas. Navedeni događaj u Splitu nije bio narušavanje javnog reda i mira, kako to sramno i licemerno kvalifikuje hrvatska policija. U pitanju je zločin iz mržnje koji nisu počinili huligani već sledbenici Ante Pavelića i komandanata Crne legije Jure Francetića i Rafaela Bobana koji su bili odeveni u crnu odeću i imali fantomke na glavama, kaže za „Politiku” predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta.
Kako vidite sve učestalije napade na Srbe u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Vukovaru sa posebnim osvrtom na delovanje protiv srpskih kulturnih manifestacija u Hrvatskoj?
Split je po ko zna koji put poslao poruku da nije grad slobode, suživota i tolerancije, već grad straha, mržnje, nasilja i isključivosti. Ista ocena važi i za veliki deo Hrvatske. Za većinu Hrvata Dani srpske kulture u Splitu su provokacija, srpski dernek i četničko okupljanje, a oni koji su prekinuli pomenutu manifestaciju su patriote i hrabri momci. Ista situacija je u nizu drugih hrvatskih gradova.
Šta je cilj sve veće radikalizacije društva ukoliko uzmemo u obzir mali procenat preostalih Srba u Hrvatskoj?
Otvorene ustaške snage imaju dva cilja. Prvi cilj se odnosi na potpunu rehabilitaciju ustaštva, NDH i ustaških simbola. Drugi cilj jeste da se pošalje jasna poruka preostalim Srbima u Hrvatskoj da moraju hitno da se isele ili da se asimiluju, a Srbima iz Srbije i Srpske da ne dolaze i da se ne vraćaju u Hrvatsku. Bivši zaštitnik građana u Hrvatskoj Lora Vidović u svom izvještaju iz 2018. godine je rekla da su ustaški simboli postali sve vidljiviji, i da političari i mediji umanjuju zločine koje je tokom Drugog svetskog rata počinio ustaški režim. Ona je tada istakla da se u Hrvatskoj nesmetano štampaju knjige, pišu i objavljuju članci i intervjui, održavaju tribine, snimaju dokumentarni filmovi i emituju televizijske emisije u kojima se negira ili umanjuje zločinački karakter NDH.
Kako ocenjujete odnos međunarodne zajednice prema sve većim manifestacijama ekstremizma u Hrvatskoj?
Situacija u Hrvatskoj je sada još gora vezano za rehabilitaciju ustaštva nego pre sedam godina. Hrvatska postaje sve više faktor nestabilnosti u međunarodnoj zajednici, jer krši tri ključna načela modernih država tj. vladavinu prava, antifašizam i ljudska i manjinska prava. Hrvatsko pravosuđe ne procesuira zločine iz mržnje, govor mržnje i nasilje prema Srbima. U Ustavu formalno piše da je Hrvatska nastala na antifašizmu, a u praksi i kroz niz odluka zakonodavne, izvršne i sudske vlasti vidimo da je njen stvarni temelj ustaštvo i ustaška ideologija. Srbima se onemogućava sloboda izražavanja, okupljanja, čuvanja svog nacionalnog i kulturnog identiteta i niz drugih prava.
Kakva je poruka poslata prisustvom najviših hrvatskih zvaničnika na koncertu ustaškog pevača Marka Perkovića Tompsona? Da li se radi o državnom projektu?
Na koncertu je bilo prisutno dosta poznatih ličnosti iz javnog i političkog života, kao što su predsednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, više hrvatskih ministara, selektor fudbalske reprezentacije Hrvatske Zlatko Dalić i mnogi drugi. Premijer Andrej Plenković je dan uoči koncerta došao na zagrebački Hipodrom da bi svoju decu upoznao sa Tompsonom i da bi od njega dobili autogram. Apsolutno je jasno da se radi o državnom projektu rehabilitacije ustaštva i sistematskom negiranju genocida koji je počinjen nad srpskim narodom u zloglasnoj NDH. Takođe, prisustvo pola miliona Hrvata na koncertu fašiste Tompsona u Zagrebu jeste najveći dokaz da je Hrvatska proustaška država. Učesnici koncerta su masovno nosili crne majice i druga obeležja na kojima je nalazili ustaški simboli, nazivi ustaških jedinica i dr. Sam Tompson je na binu izašao u crnoj majici sa zatvorskim brojem teroriste Zvonka Bušića.
Koliko je zabrinjavajuće prisustvo velikog broja mladih na Tompsonovom koncertu?
Velika većina prisutnih na koncertu bili su mladi ljudi do 30 godina kojima je fašista Tompson glavni idol, jer veliča ustaški pokret i slavi progon Srba u zločinačkoj akciji „Oluja”. To, između ostalog, potvrđuje istraživanje koje su 2020. godine sproveli Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i hrvatska nevladina organizacija GONG prema kojem više od dve trećine ili oko 70 odsto učenika završnih srednjih škola u Hrvatskoj smatra da genocidna NDH nije bila fašistička tvorevina.
Veličanje ustaštva kroz Tompsonove pesme postalo je široko rasprostranjeno i poželjno ponašanje u Hrvatskoj?
Svoje koncerte Tompson započinje sa nezvaničnom himnom hrvatskih paravojnih, vojnih i policijskih snaga tokom građanskog rata u Hrvatskoj. U pitanju je pesma „Bojna Čavoglave” koja počinje sa ustaškim pozdravom „Za dom spremni” i u kojoj se, između ostalog, kaže: „Čujte srpski dobrovoljci, bando četnici, stići će vas naša ruka i u Srbiji!” Poznati hrvatski fudbaleri, rukometaši i drugi sportisti, kao i mnogi Hrvati, srbomrsca i sledbenika ustaškog pokreta Marka Perkovića Tompsona smatraju svojim omiljenim pevačem i dokazanim patriotom. Tragična je činjenica da je za hrvatske sportiste, kao i za većinu hrvatskog naroda, domoljublje ili patriotizam izjednačeno sa ustaštvom.
Šta može Srbija da učini?
Srbija treba da pokrene borbu za međunarodno priznanje genocida nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, jer je to pitanje od nacionalnog značaja. Cilj jeste da što veći broj država potpisnica Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida i međunarodne organizacije u parlamentima donesu rezolucije kojima se masovno i plansko uništenje Srba od strane ustaškog režima priznaje kao genocid.
Šta bi bili konkretni koraci?
Ključni preduslovi da se pokrene borba za međunarodno priznanje genocida nad srpskim narodom u NDH su da Skupština Srbije usvoji Rezoluciju o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH, da se osnuje Memorijalni centar genocida nad Srbima u NDH i da se 10. april proglasi za Dan sećanja na genocid nad Srbima u NDH. Pored toga, Srbija treba da uradi sveobuhvatan izveštaj o rehabilizaciji ustaštva, govoru mržnje i nasilju prema Srbima u Hrvatskoj. Izveštaj treba prevesti na više stranih jezika i poslati na adrese niza međunarodnih organzacija, svetskih medija i većeg broja država.
Šta bi bili ciljevi i zadaci Memorijalnog centra genocida nad Srbima u NDH?
Memorijalni centar genocida nad Srbima u NDH sa sedištem u Beogradu treba da bude najznačajnija ustanova koja će negovati kulturu sećanja i sistematski se boriti protiv negiranja genocida koji je počinjen nad srpskim narodom. Memorijalni centar trebalo bi da ima šest posebnih jedinica (Muzej, Arhiv, Biblioteka, Institut, Škola za obrazovanje o genocidu i Uprava za spomen obilježja i stradale). U okviru Memorijalnog centra postojao bi spomen-park sa centralnim spomenikom i nizom spomen-obeležja i skulptura i „večna vatra”. Građani bi imali mogućnost da svakodnevno posete Memorijalni centar.
Zbog čega predlažete da se upravo 10. april proglasi Danom sećanja na genocid nad Srbima u NDH i na koji način bi ga trebalo obeležiti?
Glavni razlog jeste činjenica da je osnivanjem NDH 10. aprila 1941. godine započela realizacija dugo pripremanog Plana istrebljenja i uništenja srpskog naroda s ciljem stvaranja etnički čiste Velike Hrvatske bez Srba. Svakog 10. aprila čitava Srbija bi trebalo da zastane na dve minute. Na zvuk sirena i crkvenih zvona građani bi dvominutnim ćutanjem na ulicama, radnim mestima i na drugim lokacijama, kao i učenici u školama, odali počast srpskim žrtvama genocida u NDH. U osnovnim i srednjim školama na taj dan bi se organizovao poseban čas, kao i komemorativna akademija, a radio TV stanice bi emitovale programe na temu genocida. Na ovaj način Izrael svake godine obilježava Dan sećanja na žrtve Holokausta.
Kakav je odnos većine hrvatskih političkih stranka prema Srbiji? Kako ocenjujete političku situaciju u Hrvatskoj, politiku HDZ-a i najekstremnijeg Domovinskog pokreta kao i ulogu srpskih stranaka? A kako biste okarakterisali političko delovanje predsednika Hrvatske Zorana Milanovića?
Većina hrvatskih stranaka vodi antisrpsku politiku. Zalažu se da Srbija prizna tzv. velikosrpsku agresiju i zločine i logore području Hrvatske, kao i da plati ratnu odštetu. Optužuju Srbiju bez ikakvih dokaza da koči proces reševanja sudbine oko 1740 nestalih lica, da ne vraća kulturno blago i arhivsku građu. Takve stavove u većoj i manjoj meri zastupa i predsednik Hrvatske. Potpuno je jasno da se u Hrvatskoj vrši licemerna zamena teza. Brojne činjenice pokazuju da je proustaški režim Franje Tuđmana izvršio agresiju na srpski narod u Hrvatskoj, da je počinio masovne i planske zločine nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima, da je osnovao veliki broj logora gde su mučeni i ubijani Srbi, da većina sa hrvatskog spiska nestalih su srpske nacionalnosti, da Hrvatska odbija da ekshumira posmrtne ostatke Srba sa više od 30 poznatih grobnih mesta i da otvori svoje vojne arhive. Takođe, Hrvatska odbija da se uradi identifikacija oko 900 posmrtnih ostataka nestalih lica koji se nalaze u Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu.
Kakav je položaj Srba u Hrvatskoj i koje su perspektive opstanka?
Srbi u Hrvatskoj se nalaze pred nestankom. To potvrđuje, između ostalog, i opsežna studija Sanje Klempić Bogadi s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu pod nazivom „Zajednica zaslužuje budućnost. Demografska slika i budućnost Srba u Hrvatskoj”. U studiji se navode glavni uzroci smanjenja broja Srba od početka devedesetih godina prošlog veka do danas. To su rat, negativni prirodni priraštaj, iseljavanje i etnička mimikrija i asimilacija. Rezultati poslednjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj potvrđuju nastavak ogromnog smanjivanja broja Srba. Na popisu 2011. godine Srba u Hrvatskoj bilo 4,36 odsto ili 186.000 a na poslednjem popisu 2021. godine svega 3,2 odsto ili 124.000. To jasno pokazuje da je broj Srba između dva popisa smanjen za čak jednu trećinu ili 62.000. Na popisu stanovništva 1991. godine Srba u Hrvatskoj je bilo više od 700.000 ako su uzmu u obzir Srbi koji su se izjasnili kao Jugosloveni, ili kao regionalno opredeljeni, ili se uopšte nisu izjasnili iz straha od proustaškog režima Franje Tuđmana. Značajan razlog smanjivanja broja Srba jeste i etnička mimikrija i asimilacija. U prvom slučaju se skriva srpski nacionalni identitet zbog straha od žigosanja, u drugom slučaju reč je o procesu koji je uočljiv posebno u gradovima i mestima u kojima su Srbi znatna manjina.
Kako pomoći Srbima?
Srbija treba da pruži pravnu i finansijsku pomoć borcima koje progoni hrvatsko pravosuđe i policija, kao i da pošalje jasnu poruku Hrvatskoj da je to neprihvatljivo. Hrvatska 21 godinu otvoreno krši Aneks G Bečkog sporazuma o sukcesiji pod nazivom „Privatna stečena prava”. U pomenutom aneksu precizno stoji da svim građanima i pravnim licima moraju biti priznata, zaštićena i vraćena prava koju su imali na dan 31. decembra 1990. u jednoj od država naslednica bivše SFRJ, a svi ugovori sklopljeni pod pritiscima i pretnjama moraju biti proglašeni ništavnim. Po međunarodnom pravu i po Ustavu Hrvatske Sporazum o sukcesiji ima jaču pravnu snagu od domaćih zakona jer je potvrđen u Saboru Hrvatske.
Šta to znači za Srbe u Hrvatskoj?
Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ potpisale su tadašnja Savezna Republika Jugoslavija, Hrvatska, Slovenija, Makedonija i BiH pre 24 godine u Beču tj. 29. juna 2001. i sadrži sedam aneksa. Stupio je na snagu tri godine kasnije tj. juna 2004. godine nakon potpisa i poslednje zemlje sukcesora, Hrvatske. Za prognane Srbe, druge oštećene građane i srpske firme najvažniji je Aneks G koji se tiče zaštite privatne imovine i stečenih prava. Vlada u razgovorima sa Hrvatskom treba da insistira na sprovođenju Aneksa G. Pored toga, Vlada treba da se obrati Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama sa zahtevom da Hrvatska konačno počne da primjenjuje Aneks G Bečkog sporazuma o sukcesiji. Stotine hiljada proteranih Srba i drugih oštećenih građana, kao i stotine srpskih firmi i drugih institucija, ne mogu više od dve decenije da sudskim putem ostvare svoja imovinska i stečena prava u Hrvatskoj.Antrfile
Zagreb vodi politiku cementiranja etničkog čišćenja
Vidite li mogućnost masovnijeg povratka prognanih Srba u Hrvatsku i vraćanje njihove otete imovine i šta je za to neophodno?
Ne postoje bilo kakvi uslovi masovnijeg povratka prognanih Srba u Hrvatsku iz niza razloga. Hrvatska država vodi politiku cementiranja etničkog čišćenja Srba od završetka rata. Pored toga, konstantno se hapse pripadnici JNA i krajiški borci s ciljem da ne dolaze u svoje krajeve i da odustanu od borbe za očuvanje svojih imanja i povratak otetih imovinskih i stečenih prava. Drugi cilj hapšenja pripadnika JNA i krajiških boraca i montiranih sudskih postupaka jeste da se donese što više lažnih presuda da bi se na taj način potvrdio lažni mit o domovinskom ratu.
(POLITIKA)
