Sjutra, 11. novembra, obilježava se Dan primirja u Prvom svjetskom ratu u znak sjećanja na primirje potpisano između Saveznika i Njemačke, koje je označilo ujedno prekid neprijateljstava i kraj rata.
Ovaj datum proglašen je kao nacionalni praznik u mnogim savezničkim zemljama, u znak sjećanja na stradale tokom rata, između ostalih i u Srbiji.
Podsjetimo, Narodna skupština Republike Srbije krajem 2011. godine usvojila je izmjene Zakona o državnim i drugim praznicima kojim je predviđeno da se Dan primirja posebno obilježava i da obavezno bude neradan dan. Dan primirja se svečano obilježavao u Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji od 1919. do Drugog svjetskog rata.
Međutim, Crna Gora ne obilježava ovaj praznik.
Zašto je zvanična Podgorica i dalje ostala pri stavu koji su nametnule komunističke vlasti – zaboravljajući i nipodaštavajući značaj jednog ovakvog datuma i događaja u kome je tadašnja Crna Gora imala veličanstvenu ulogu?
Zar nisu žrtve pale u borbi protiv Austrougarskog okupatora, na Mojkovcu i ostalim frontovima, zaslužile pomen u vidu državnog praznika?
Kada je već komunistički moratorijum na vraćanje kapele na Lovćenu i dalje na snazi, uprkos volji Crkve i naroda, Crna Gora bi trebalo da se oduži svojim junacima makar na ovaj način.
Iako smo u potpunosti svjesni medijske histerije koja bi u tom slučaju bila pokrenuta od strane dežurnih protivnika Podgoričke skupštine i, kako to vole da tvrde, nasilne aneksije Crne Gore, istorijske činjenice su neumoljive, a obaveza današnje generacije prema svojim precima velika kao Lovćen.
Sve dok se ne pokrene ovo pitanje, Crna Gora će se ponašati kao nasljednica Austro-Ugarske, a ne kao nekadašnja saveznica čijoj se hrabrosti divio cijeli svijet.
(IN4S)
