Medijska mašinerija Junajted grupe, prije svega N1 i Nova S, bila je zadužena za kreiranje i pojačavanje zadatog narativa s ciljem da oslabi i delegitimizuje Telekom kao tržišnog konkurenta. Obilato su korišćeni pritisci preko medija da se antikorupcijska tijela u Srbiji izjasne negativno o Telekomu.
Mehanizam za uklanjanje konkurencije kombinovao je medijski pritisak s poslovnim potezima Junajted grupe. Njeno političko krilo bilo je izrazito aktivno u ovoj dugogodišnjoj kampanji, a glavni čovjek u njemu bio je, naravno, Šolakov poslovni ortak Dragan Đilas i njegova Stranka slobode i pravde. Zaštitno lice ove kampanje bila je Đilasova desna ruka Marinika Tepić.
Sve je podešeno tako da se stvara pritisak na institucije, a pratili su ga Šolakovi pravni i finansijski manevri, sakriveni iza guste ofšor mreže, kako bi se Telekom i druge rivalske firme diskreditovale, marginalizovale ili im se otežalo poslovanje.
Zahvaljujući širini zahvata koju je mahom novcem obezbijedila, ova mašinerija bila je u stanju da napada s više pozicija, stvarajući privid objektivnog izvještavanja i kredibilne borbe za demokratske vrijednosti.
Tako su mediji koje kontroliše Junajted grupa zajedno s povezanim medijima i pseudomedijima, ali i političarima i takozvanim nezavisnim stručnjacima, širili negativne sadržaje o Telekomu i drugim konkurentima i tako uništavali njihov ugled u javnosti, kod regulatora i poslovnih partnera. Zahvaljujući prodoru u relevantne institucije, Šolak je mogao da pokrene neosnovane istrage ili favorizuje izvještaje i tako načini nemjerljivu štetu svojim konkurentima. Šolak je imao jasan plan zašto je to radio, jer gubitak reputacije otežava pregovore, utiče na povjerenje poslovnih partnera i investitora i može podstaći regulatorne ili političke pritiske.
Šolakov mehanizam izlazio je i van granica Srbije, i to svaki put kada mu je zatrebalo da pojača lažnu reputaciju Evropljanina i biznismena zapadnog profila, ali i kada je trebalo obezbijediti još fabrikovanog materijala za diskreditaciju konkurencije. Za to mu je, prije svega, služila lobističko-politička osovina koju su činili Đilas i njegovi sljedbenici, pojedinci s lažnim oreolom nezavisnih stručnjaka koje je često i zapošljavao u nekoj od desetina svojih firmi, pa čak i interesno povezani evroparlamentarci ili američki kongresmeni. Glavni pokretač ovih zakulisnih procesa van Srbije bila je lobistička kuća „Hajgejt“ iz Londona.
Pokušaji internacionalizacije
To je bio mehanizam u punom pogonu koji je, kako smo pisali u brojnim serijalima, pokušavao da obezbijedi internacionalnu političku težinu za ono što je bila zapravo gola, nefer i često nezakonita borba za eliminisanje konkurencije. Odatle su dolazili pokušaji da se u prethodnim godinama izdejstvuje što negativnija ocjena poslovanja Telekoma u izvještajima Evropskog parlamenta o Srbiji, pismo grupe evroparlamentaraca da se konkurencija optuži za prorusku djelatnost ili slučaj pisma u kojem grupa američkih kongresmena, sa poznatim albanskim lobistima Ričijem Toresom i Džejmsom Mekgavernom na čelu, od tadašnjeg američkog predsjednika Džozefa Bajdena traži da nepodobnim subjektima iz Srbije uvede sankcije, što je pratila posjeta Đilasovih poslanika Vašingtonu.
Nakon prodaje velikog dijela biznisa u Srbiji i odluke „BC Partnersa“, većinskog vlasnika Junajted grupe, da ga ukloni iz kompanijske uprave, Dragan Šolak je napravio prostor za odličan uvid u sve ono što je radio, a o čemu je Kurir godinama pisao i na šta je upozoravao. Upravo svjedočimo vremenu u kojem su te stvari postale znatno vidljivije i, nadamo se, lakše uhvatljive za nadležne organe.
(Kurir.rs)
Ne voli druge medije nezavisne.
Šolak je anti-Srbin i anti-Sloven.
Šolak uništava sve oko sebe!
Jedini monopolista na tržištu Srbije je državni Telekom.