Vučić: Istinska pravda mora da bude zadovoljena, ali ne na ulicama

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se javnosti povodom godišnjice pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, kada je poginulo 16 ljudi.

– Dragi građani Srbije, prije godinu dana naša zemlja je doživjela užasnu tragediju. 16 života je izgubljeno usled pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu: Sara, Valentina, Đorđe, Milica, Nemanja, Anđela, Miloš, Stefan, Sanja, Goranka, Vukašin, Mileva, Đuro, Vasko, Anja, Vukašin. Svako od njih, jedan život. Svako od njih, jedan život. Svako od njih, član porodice, član zajednice našeg društva i naše države, koja je od tada uzburkana i uzdrmana. 16 nevinih duša koje ništa nisu zgriješile, koje su se, ne sluteći šta će se dogoditi tog dana u petak, živeći svoje živote najbolje što su mogli, našle pod nadstrešnicom željezničke stanice u Novom Sadu.

– Sjutra, 1. novembra, otići ću u crkvu da se pomolim Bogu, da zapalim svijeću za svakoga od njih. Pozivam i ljude da isto to učine, a znam da mnogi od vas to i hoće. Znam i razumijem da u trenucima tuge neki ljudi utjehu traže u okupljanjima, na ulicama, trgovima, drugim mjestima. Svako to obilježava i svako tuguje onako kako misli da je najbolje. Sve dok se to radi na miran i zakonit način, uz poštovanje i obzir prema drugim ljudima, ja to u potpunosti podržavam.

– Za žrtve i njihove porodice, molim vas i hajde da iskažemo poštovanje prema njima i jedni prema drugima. Znam da su mnogi i dalje veoma ljuti i osjećaju nemoć što još nisu određeni krivci za taj užasni događaj, a kamoli kažnjeni. Ne moram da naglašavam da je to i za mene razočaravajuće, iako su takvi procesi komplikovani i traju dugo i u mnogo naprednijim zemljama.

– Mogu da razumijem ljutnju, naročito porodica žrtava i onih koji su bili direktno povrijeđeni i pogođeni tragedijom. Iskreno se nadam da će na ta pitanja uskoro biti dat odgovor na način koji porodicama i svima u Srbiji daje neku vrstu pravde. Meni nije važno samo da se otkrije šta se tačno dogodilo i zašto se dogodilo, već kako da spriječimo da se takve užasne stvari ponovo dogode. Ili, bar da svedemo šansu za to na najmanju moguću. Jer posao države je da štiti svoje građane.

„Moja istinska želja je da sjutrašnji dan prođe mirno“

– Od suštinske važnosti je da odredimo prošlost, najviše zato da bismo shvatili šta u budućnosti možemo bolje da uradimo. To je dužnost nas koji zemlju vodimo. Godinu dana posle tog užasnog dana mogu da konstatujem: Mnogi u našem društvu pravili su ozbiljne i velike greške. Uključujući i mene. Šok usled tog događaja prouzrokovao je to da su mnogi ljudi pokazali nečuveni bijes, da su klevetali, kršili pravila, provodili nasilje nad drugima i tuđom imovinom, pokušavali da unište nit našeg društva i osnovne vrijednosti koje nas kao narod povezuju. Kao što su neki pokazali bijes, u nekim trenucima sam i sam rekao neke stvari zbog kojih mi je žao što sam ih izgovorio, kako u studentima, tako i demonstrantima i drugim ljudima sa kojima se nisam slagao.

– Izvinjavam se zbog toga. Svoje greške ne shvatam olako. One me progone. Oni koji me poznaju znaju da sam svoj najveći kritičar, ali dovoljno je da pokušam da budem bolji. Želim da se sjutra svako od nas osvrne na stvari koje je rekao ili uradio. Znam da ja hoću. I u tom osvrtanju da razmisli da li je išta moglo da se uradi drugačije, na mirniji način i uz poštovanje drugih. Sva ta mržnja koja ključa u našem društvu ne donosi ništa dobro – vodi samo do još veće destrukcije. U ogoljenom bijesu ne uspijevamo da vidimo da poništavamo sposobnost da živimo zajedno, u jednoj državi za koju sam siguran da je svi volimo.

„Pravda mora biti zadovoljena, ali ne pravda izmišljena na ulicama“

– Moja istinska želja, kao predsjednika Republike, je da sjutrašnji dan prođe mirno, s poštovanjem jednih za druge i jednih prema drugima. Posebno prema žrtvama. Sa više tišine nego vike. Sa više razmišljanja. Sa jasnijim pogledom ka sebi nego ka drugima. Nigdje nas neće dovesti to što krivimo jedni drugo. Samo zajedničkim radom možemo nešto bolje da stvorimo. Istinska pravda mora da bude zadovoljena za živote koji su izgubljeni tog kobnog dana. Tu se svi slažemo. Ali, ne pravda izmišljena na ulicama, već pravda koja se donosi u institucijama.

– Neki od nas možda misle da te institucije nisu sposobne, ali to su jedine institucije koje imamo i moramo da ih podržimo i da apelujemo na njih da rade svoj posao. Da rade vrednije i brže kako bi se otkrila istina. Ne istina jedne ili druge strane, već jedina istina. Ona koja je potkrijepljena dokazima. To je istina koju bi sve strane društva trebalo da budu voljne da prihvate. Neka sjutra bude dan koji nas ujedinjuje, a ne dan koji nas dodatno razdire. Dan kada ćemo se ujediniti u tuzi porodica i pokazati svoje poštovanje i ljubav prema njima. Ne dan koji će svako od nas iskoristiti za svoju političku dobrobit. A posle sjutrašnjeg dana, hajde da pokušamo još jednom sa dijalogom u društvu. Oni koji žele da protestuju mogu to i da nastave, ali sa više poštovanja prema svojim sunarodnicima koji se sa njima ne slažu, sa više poštovanja zakona i pravila u društvu kojih svi moramo da se pridržavamo. Ali, protestovanje po sebi takođe nije zamjena za razgovor.

„Stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo se urušavaju“

– Ono je dobro za uzvikivanje slogana, ali ne za rješavanje problema. Još jednom pozivam one koji protestuju da sjednu za sto, iskažu svoje želje, da učestvuju u razgovoru, debatama – ne kroz ultimatume, već kao dio razgovora. Naša zemlja će u narednih nekoliko nedjelja, mjeseci da se suoči sa ogromnim izazovima. Oni nemaju veze sa sjutrašnjim danom. Oni nemaju veze sa protestima. Stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo se urušavaju u današnjem svijetu. Strukture koje su godinama funkcionisale nestaju. Svijet oko nas se velikom brzinom mijenja. Događaju se tektonske promjene. I mi na sve to moramo da pružimo najbolji odgovor. Zajedno i ujedinjeno.

– Uprkos svemu, Srbija će opstati, u to ne sumnjam. Ali, da li će Srbija napredovati? To zavisi od svih nas. Ako nastavimo da se svađamo, imaćemo manje energije koju ćemo da upotrijebimo za rast i prosperitet naše zemlje. Ako radimo zajedno, sve možemo da prevaziđemo i iz toga izađemo jači.

– Još jednom bih uputio iskreno saučešće porodicama šesnaestoro voljenih. Uvijek ćemo ih se sjećati. Nemamo pravo da dozvolimo da zaboravimo. Njihovim porodicama želim da nađu utjehu na svaki način na koji mogu, iako znam da nikada neće biti dovoljno snage ni dovoljno prave utjehe. Čuvaćemo sve te duše i sva ta voljena imena u našim srcima. Bog da im dušu prosti i podari im carstvo nebesko. Neka Bog blagoslovi Srbiju. Živjela Srbija – rekao je predsjednik Vučić.