(INTERVJU) Boris Bogdanović za BORBU: Milo je arhitekta mafijaškog sistema; Država je ušla u kuće onih koji su decenijama ulazili u svaku državnu kasu, policijsku stanicu i izbornu kutiju!

Šef poslaničkog kluba Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović u intervjuu za Borbu govorio je o nedavnim hapšenjima ali i poručio da je bivši predsjednik, premijer i bivši šef DPS-a Milo Đukanović arhitekta mafijaškog sistema.

„Ova akcija je udar ne samo na kriminalne strukture, ovo je udar na logiku sistema koji je decenijama upravljao ovom zemljom“, kazao je Bogdanović za Borbu.

On je govorio i o najavljenom procesu vetinga u pravosuđu te poručio da nema važnijeg procesa za Crnu Goru – od tog.

„Jer dok Crna Gora ne izvrši veting, neće znati ko joj sudi, a ko je potkupljen, ko nosi togu u ime zakona, a ko u ime mafije“, kazao je Bogdanović za Borbu.

Govorio je i o „medijskoj imperiji“ Aleksandra Aca Mijajlovića i poručio da je ona služila odbrani sistema i moći.

„Služila je da širi strah, da štiti interese organizovanog kriminala, da proizvodi lažne junake i lažne izdajnike, da dijeli građane i zamagljuje istinu“, poručio je Bogdanović za naš portal.

U intervjuu za Borbu je takođe poručio:

„Crna Gora je sistem koji je trideset godina imao jednog gospodara i hiljade njegovih poslušnika. Kažem imao, ali više neće imati“, kazao je Bogdanović za Borbu.

Borba: Kako komentarišete najnoviju akciju policije u vezi sa (navodnim) pripadnicima organizovanih kriminalnih grupa na čelu sa bivšim suvlasnikom Bemaksa, Acom Mijajlovićem? Koliko je ova akcija udar i na Demokratsku partiju socijalista u političkom smislu, imavši u vidu da su, po optužnici, na tapetu ljudi koji su logistički pomagali tu stranku?

Potvrdilo se ono što smo godinama tvrdili, ali što su mnogi pokušavali da ismiju ili zataškaju, da Aco Mijajlović nije bio samo suvlasnik “Bemaksa”.

Bio je ministar odbrane, ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, vlasnik više medija i više NVO. Bio je i šef izbornih štabova, i šef obavještajnih operacija, i šef paraobavještajnih struktura. Jedan čovjek, a zapravo čitava država u njegovim rukama.

Bio je spona između politike, kriminala i institucija. Bio je veza između šverca, propagande i moći. I dok je Crna Gora tonula, on je napredovao. Dok su pošteni policajci otpuštani, on je komandovao njihovim nasljednicima.

Jednom riječju, ova akcija je i tužilačka i policijska i istorijska. Jer je po prvi put država ušla u kuće onih koji su decenijama ulazili u svaku državnu kasu, svaku policijsku stanicu, svaku izbornu kutiju i gotovo svaki televizijski program.

Ova akcija je udar ne samo na kriminalne strukture, ovo je udar na logiku sistema koji je decenijama upravljao ovom zemljom.

Jer ako su državne institucije bile pretvorene u privatne filijale jedne interesne grupe, onda se mora reći otvoreno da Milo Đukanović nikada nije pobijedio na izborima. Pobjedi je novac, ucjene, laž, kriminal i strah.

A, ovo što danas gledamo i slušamo od njihovih advokata, nije odbrana nego priznanje istine. Istine da je Crna Gora, u jednom vremenu, bila zarobljena država. Da su najopasnije mafijaške strukture bile zaštićene političkim šinjelom, a najčasniji ljudi gonjeni kao neprijatelji.

U konačnom ova akcija pravi razliku između porobljene i slobodne Crne Gore. Između države kojom upravlja Bemax i države kojom upravlja zakon i Ustav.

Borba: Primjetno je i da su određene osobe koje su pod optužnicom puštene da se brane sa slobode. Da li to pokazuje koliko je važan proces vetinga u pravosuđu a koji promoviše Demokratska Crna Gora?

Nema važnijeg procesa od vetinga. Jer dok Crna Gora ne izvrši veting, neće znati ko joj sudi, a ko je potkupljen, ko nosi togu u ime zakona, a ko u ime mafije.

Ponosan sam na činjenicu da su upravo ministri iz redova Demokrata započeli ovaj proces i da su iz sektora bezbjednosti suspendovali preko 150 onih koji su nosili uniformu države, a služili drugim interesima. To je bila najvažnija i najhrabrija institucionalna operacija u posljednjih trideset godina.

Jer nije teško promijeniti zakon, teško je promijeniti mentalitet. A veting mijenja sve, način razmišljanja, način odgovornosti, način na koji se država gleda u sopstvenom ogledalu.

Ali, čim je udareno na one koji su mislili da su nedodirljivi, da su zakoni pisani za narod, a privilegije za njih, počeo je udar iz svih oružja.

Na Demokrate su krenuli dijelovi medija koji su godinama hranjeni iz istih džepova koje država istražuje.

Krenuli su dijelovi NVO sektora koji su od mafije pravili filantrope. Krenuli su pojedinci iz policije koji su navikli da uniformu nose za Aca Mijajlovića, a ne za građane.

A naravno, krenula je i sama mafija, naviknuta da joj država radi po njihovom diktatu, a ne po zakonu.

I zato, dok veting ne prođe kroz pravosuđe, mi ćemo imati djelove sudstva u kojima se mafija smije zakonu, državi i Ustavu. A, to ne smijemo i nećemo dozvoliti. Ko ne podržava veting, neće imati našu podršku.

Borba: Sa ove distance, kako gledate na ulogu u uticaj medijskih konglomerata bliskih bivšem režimu i formiranja medijskog narativa u kontekstu ovih događaja?

Upravo onako kako to vidi i Tužilaštvo, i kako se sada čita iz stotina stranica prepiski koje su dostupne javnosti.

Po svemu sudeći, dio pojedinaca u medijima bio je pod direktnom kontrolom Aca Mijajlovića, čovjeka koji je, prema tvrdnjama Tužilaštva, izvršilac najtežih krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije.

Ta „medijska imperija“, koju je, prema sopstvenom priznanju, osnovao Aco Mijajlović, nije služila javnosti i građanima, služila je odbrani sistema moći.

Služila je da širi strah, da štiti interese organizovanog kriminala, da proizvodi lažne junake i lažne izdajnike, da dijeli građane i zamagljuje istinu.

Plaćena pera su vodila kampanje protiv policajaca, tužilaca, ministara, stranih diplomata, poslanika i svih onih koji su se usudili da dirnu u mafijaški monopol nad državom.

Otuda laži i podvale, otuda kampanje protiv ljudi koji su najveća prijetnja mafiji. Otuda zloupotreba tragedija, fabrikovanje afera, podmetanja članovima porodica i organizovanje pojeidnig navodno „građanskih protesta“ protiv bezbjednosnog sektora u Podgorici, sve sa jednim ciljem: da se sektor bezbjednosti uruši, a zatim ponovo preuzme od strane kriminalaca u uniformi i njihovih sponzora u kriminalnom miljeu.

To nije bila sloboda medija, to je bila zloupotreba slobode medija. I tu je razlika između novinarstva i najamništva: novinar otkriva i informiše, a najamnik čita scenario koji je unaprijed pripremljen i iskeširan.

Danas javnost vidi da se iza pojedinih organizacija kriju kanali pranja novca, crne kase, dogovori sa pojedinim oficirima bezbjednosnih službi i direktne veze sa strukturama koje su trideset godina držale Crnu Goru u svom džepu.

Ova policijsko – tužilačka akcija je najbolji dokaz da više nema nedodirljivih ni u politici, ni u policiji, ni u medijima.

Jer država koja želi da bude pravedna mora da štiti slobodno novinarstvo, ali isto tako mora da raskrinka one pojedince koji su u ime novinarstva radili za mafiju.

Borba: Da li mislite da su ovakve akcije u procesi ključni za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije u zemlji?

Ne mislim, ubijeđen sam. Jer da nema ovakvih akcija, Crna Gora bi i dalje živjela u iluziji da je slobodna, dok bi mafija i dalje birala ministre, tužioce, sudije i šefove policije.

Ako Crna Gora ne bude imala snage da se obračuna sa sopstvenim kriminalnim strukturama, onda neće imati snage ni da opstane kao država.

Borba: Kako je moguće da su svi koji su prethodnih godina uhapšeni zbog navodnih veza sa organizovanim kriminalom u javnosti prepoznati kao osobe bliske bivšem trodecenijskom vladaru Crne Gore, Milu Đukanoviću?

Odgovor je opšte poznat. Pametnome dovoljno. Zato što se je upravo on čovjek koji je pretvorio Crnu Goru u sopstveni privatni holding.

Grobar države, arhitekta korupcije, čovjek koji je modelovao sistem u kojem su se kriminal, vlast i privilegije stopili u jedno tijelo, u jedan dah, u jednu mrežu koja je davila sve pred sobom.

On je stvorio državu u kojoj nisu odlučivali zakoni, već kumovi. U kojoj su institucije bile privatne ekspoziture kartela, a policija obezbjeđenje klanova.

To je čovjek koji je svom bratu poklonio Limenku, sestri Telekom, sinu hidrocentrale, sebi univerzitet, kumovima trajekte, a Acu Mijajloviću, Crnu Goru.

Čovjek koji je suštinski postavio pet uhapšenih lica za pomoćnike direktora policije, dvojicu za direktore policije, jednog za direktora ANB, dvojicu uhapšenih predsjednika sudova, dvojicu specijalnih državnih tužilaca, desetine šefova sektora i službi, i više ministara koji su po riječima nadležnih služili sebi i mafiji, a ne državi.

Zato danas svi koji su uhapšeni zbog veza sa organizovanim kriminalom imaju zajednički imenitelj, onog koji ih je postavio, štitio, finansirao i pretvorio u aparat sopstvenog opstanka.

Crna Gora je sistem koji je trideset godina imao jednog gospodara i hiljade njegovih poslušnika. Kažem imao, ali više neće imati.

Borba: Da li se sve ove informacije mogu dovesti u vezu i sa nedavnim pravno-medijskim „ratom“ sa advokatom Radulovićem gdje i sa jedne i druge strane stižu najave krivičnih prijava?

Naravno. Ubijeđen sam.

Međutim, ne bih to nazvao ratom. To je mali performans jednog frustriranog suspendovanog policajca koji pokušava da dokaže da nije otpušten zbog malverzacija sa gumama u Policiji i ako su sudovi potvrdili da jeste.

Ili najkraće, on je dio servisne mreže sistema koji je propao, pa je i prirodno da je zbog istog nervozan, jer zna šta je radio i kome je služio.