Kriminal, politika i biznis: Poruka Spičanovića i Mijailovića ogolila zarobljenu Crnu Goru! (PROČITAJTE)

U spisima predmeta protiv kriminalne grupe, u kojoj se među optuženima nalaze i Drago Spičanović – policijski funkcioner i visoko rangirani službenik ANB-a, kao i biznismen Aleksandar Mijailović, nalazi se poruka koja je ogolila cijeli sistem vladavine Demokratske partije socijalista.

„Ada, jesmo li postavljali mi ODT-a (osnovnog državnog tužioca) ili nijesmo?!“ – napisao je Spičanović Mijailoviću, u neformalnom tonu, gotovo nehajno, ali dovoljno da se jasno pokaže ko je decenijama imao moć u Crnoj Gori i kako je ta moć bila raspoređena.

Ova rečenica, naizgled obična, zapravo je potvrda da su ključne državne funkcije – prije svega u tužilaštvu – bile pod apsolutnom kontrolom uskog kruga ljudi povezanih sa vrhom DPS-a i biznis-strukturama bliskim toj partiji.

Nije narod birao, nije institucija odlučivala – postavljali su ih oni, iz sjenke. Tako su tužioci, umjesto da budu nezavisni, postajali produžena ruka onih koji su vladali i štitili kriminalne klanove, a progonili one koji su se usudili da dirnu u režimske temelje.

Spisi predmeta sada pokazuju ono što je javnost decenijama osjećala, ali nikada nije mogla do kraja dokazati – da je Crna Gora bila pretvorena u privatnu državu, u kojoj se za najvažnije pozicije nije pitala struka, već interes.

Ova poruka je simbol i dokaz. Simbol urušenog sistema i dokaz da je DPS režim državu koristio kao plijen. Ako je jedan policijski funkcioner i jedan biznismen, bez imalo zazora, mogli da razmjenjuju ovakve rečenice, onda je jasno koliko su institucije bile zarobljene.

I zato danas, kada se raskrinkavaju mreže i iznose u javnost dokazi, Crna Gora mora da odgovori: hoće li zaista raskinuti sa tom praksom, ili će isti modeli opstati pod novim imenima i partijskim bojama?

Jer, jedno je sada svima jasno – DPS je vladao ne kroz demokratiju, već kroz kontrolu tužilaca, sudija, policajaca i čitavog sistema. A ta jedna poruka, sa svih svojih nekoliko riječi, biće zapamćena kao ogledalo epohe u kojoj je država bila privatna svojina.