Braća Vuletić ubijeni su u novogodišnjem masakru na Cetinju, koji je počinio Aco Martinović.
Na Cetinju prošle nedjelje otvoren je prvi košarkaški memorijalni turnir pod nazivom „Jovan i Vukan Vuletić“. Turnir je organizovan u čast rođene braće koja su brutalno ubijena u masakru u tom gradu nakon dočeka Nove godine.
Tim povodom, obučena u crninu ali opet dostojanstveno, pojavila se njihova neutješna majka Dragana Vuletić i navela „da su njeni sinovi ubijeni na način koji nikada niko neće moći da razumije“.
Podsjetimo, višestruko ubistvo 1. januara u popodnevnim časovima na nekoliko lokacija u prijestonici Crne Gore je počinio Aco Martinović (45) pored dečaka ubio je još 10 ljudi, dok je nekoliko njih ranio. Martinović je ubio i Mirka Vuletića (42), strica dječaka i vlasnika kafane „Velestovo“ gdje je prije zločina sjedio pomahnitali ubica.
Teško je pronaći riječi…
Nakon što se zahvalila svima koji su podržali ovaj projekat, sa tugom u glasu obratila se okupljenima u sportskoj sali.
Teško je pronaći riječi koje bi mogle opisati koliko mi znači da ste danas ovdje. Ne samo da se sjetimo jednog dečaka, već da zajedno čuvamo sjećanje koje su nosila dva brata, Jovana i Vukana. Moj Jovo imao je samo 13 godina, bio je dijete, ali u tom dečaku kucalo je srce lovca. Na terenu, nepokolebljiv, uvijek nasmijan, željan igre, ali uvijek sa poštovanjem za druge.
Van terena topao, nježan, velikodušan, duhovit, nježan brat, drug, sin – kakav se samo poželjeti može – navela je na početku govora Dragana, koja je u trenu ostala bez oba naslednika.
Zajedno s njim u istoj tragediji stradao je i njegov mlađi brat Vukan.
Moj anđeo, čiste duše. Iako je bio mlađi, njegova ljubav prema bratu i njihova veza bila je neraskidiva. Otišli su zajedno, kao što su i rasli. Ubijeni su, na način na koji nikada niko razumjeti neće. Ali ni ono što smrt ne može odnijeti jeste ono što su ostavili iza sebe – ljubav, osmijeh, uspomene, prijateljstva i Jovanovu košarku.
Ovo je čin ljubavi
Nakon njenih riječi u publici su se mogle vidjeti suze, jecaji njihovih najbližih i sugrađana koji se nikada neće oporaviti od tragedije koja ih je zadesila prije deset mjeseci.
Zato vam se od srca zahvaljujem, svima koji ste se potrudili da ovaj turnir zaživi i da Jovan i dalje živi među koševima, među djecom koja će nastaviti da igraju onako kako je on volio, sa strašću, poštovanjem i srcem. I da bude zapamćen kao brat uz kojeg je sve bilo moguće i imalo smisla.
Ovo nije samo turnir, ovo je čin ljubavi! – navela je ponosno majka kojoj se cijeli svijet srušio tog popodneva kada je masovni ubica, bez ikakvog razloga, uzeo arsenal oružja i počeo da ubija nedužne žrtve.
Hvala vam što nijeste zaboravili. Hvala vam što ste prepoznali da dva mlada života vrijede više od bilo čega na svijetu. Hvala vam što ste danas uz mene. Neka ovaj turnir bude svjetionik da nikada ne zaboravimo koliko su djeca važna i dragocjena. I neka Jovan i Vukan budu vječno mladi u vašim koracima, u svakoj lopti koja pogodi koš, u svakom osmijehu i aplauzu. Hvala vam.
Nakon ovog potresnog govora u sali se prelomio aplauz vrijedan divljenja, za snagu roditelja da budu na ovakvom događaju nakon što su izgubili oba djeteta u krvavom piru.
Turnir je organizovao cetinjski Košarkaški klub „Lovćen“ uz podršku Prijestonice Cetinje, Košarkaškog saveza Crne Gore i Peđe Markovića ispred „Crnogorsko-američke asocijacije“.
(Kurir)
