Premijer Milojko Spajić dužan je, ukoliko ima imalo političke i ljudske odgovornosti, da hitno pokrene postupak za smjenu Ervina Ibrahimovića. Jer, ono što Ibrahimović danas radi u ime zvanične Crne Gore, nije ništa drugo do otvoreno saučesništvo sa državom koja je odgovorna za etničko čišćenje, mučenja i ubistva naših građana.
Hrvatska vojska u Lori je odsijecala uši, zlostavljala i ubijala rezerviste iz Crne Gore. To je zločin koji ne zastarijeva i koji nikada ne može biti predmet relativizacije. A danas, dok Ibrahimović stoji rame uz rame sa predstavnicima te iste države, šalje se poruka da žrtve ne vrijede ništa, da je njihova patnja predmet političke trgovine i sluganstva.
Kako se osjećaju porodice naših stradalih rezervista dok gledaju ovakvo poniženje? Kako se osjećaju ljudi koji su izgubili najmilije, dok zvaničnici države u kojoj žive, u njihovo ime, kleče pred onima koji su odgovorni za njihove smrti?
Spajićevo ćutanje je jednako sramno kao i Ibrahimovićevo postupanje. Ćutanje znači odobravanje, a odobravanje znači saučesništvo. Ako Spajić misli da će preživjeti politički talas tako što će žmuriti na izdaju nacionalnih interesa i ponižavanje žrtava, vara se.
Ovo je bruka i sramota koja ostaje upisana u istoriji Crne Gore – a odgovornost je jasna: na premijeru koji ćuti i na njegovom “partneru” Ibrahimoviću koji Crnu Goru pretvara u slugu Zagreba.
