„O čemu da pišem kad je već sve napisano“, zavapio je anegdotalni egipatski pisar prije nekoliko milenijuma. Možda se tako danas osjećaju i dizajneri mobilnih telefona.
Glatko sprijeda, tanko sa strane i mjesto za dvije ili tri kamere pozadi. Sa strane dugme za zaključavanje i za podešavanje zvuka. Odozdo, port za punjenje.
Ako ne kažem marku i model, da li znate na koji telefon mislim? Naravno da ne. Čini se kao da su brendovi postigli konsenzus oko dizajna, i rijetki su oni koji odstupaju od matrice (ne mislim ovdje na sklopive ili preklopne, već „klasične“ pametne telefone).
Možda svi smatraju da je trenutni izgled telefona savršen i da od toga nema bolje. Možda, u vremenu kad je važan svaki dinar kupaca, niko nema hrabrosti da proba nove stvari. Možda se nešto kuva u pozadini, a da ne znamo.
U prošlosti je bilo nekih prilično hrabrih pokušaja da se iskoči iz kalupa. Neki su bili dosta ludi i bolje što nijesu zaživjeli (LG G Flex, Motorola Flipout i Nokia 7600, gledamo u vas). Drugi su postali legendarni, kao Nokia N95 ili Sony Ericsson Walkman.
Ta vremena odavno su prošla. Međutim, ovo nije nužno loša vijest – prava žurka sada se događa „ispod haube“.
Žurka se premešta
Naravno, ne bi bilo zgoreg da se neko odvaži i proba nešto novo, kao npr. Xiaomi 17 Pro Max sa dodatnim ekranom pozadi (možda bude hit možda ne, ko će ga znati, ali bar su probali).
Sa druge strane, u nekom doglednom periodu teško da nešto zapravo može da se promijeni kad je u pitanju dizajn telefona. Što se mene tiče, to ne zvuči toliko strašno, sve dok se performanse unapređuju iz godine u godinu.
Ovdje svakako počasno mjesto dobija vještačka inteligencija, ali bih radije pričao o hardverskim unapređenjima koja proizvođači kombinuju sa softverom.
Uzmimo za primjer nekoliko segmenata u kom su se telefoni dosta razvili u posljednjih, recimo, šest ili sedam godina – kamere, baterije i procesore.
Srednji rang slika kao nekad flegšip
Huawei P serija, Samsungovi flegšipi i iPhone su uređaji koji su harali svjetskom scenom prije pandemije, ukoliko govorimo o kamerama na telefonima. Ako je tad važilo ono da se „danas ne odvajamo od telefona“, danas važi sve to, pa puta pet.
Stvari su se od korone naovamo promijenile, pa su neki brendovi malo skrajnuti a neki novi su se pojavili. iPhone i Samsung su i dalje tu, Huawei na našem tržištu nešto manje, a marke kao što su Xiaomi ili Honor postali su evropske sile.
Kamere, međutim, jesu segment na koji su se svi ovi brendovi najviše fokusirali i unaprijedili ga.
Sočiva nijesu brojnija (i dalje ih je uglavnom do tri) ali su kvalitetnija, a telefoto opcije pršte na sve strane. Kada u jednačinu dodamo vještačku inteligenciju, dobijamo to da čak i telefoni srednjeg ranga, svima pristupačni, prave fotografije o kojima su flegšipi u prošlosti mogli da sanjaju.
Konačno veće baterije
Vještačka inteligencija, kamere, aplikacije koje pune memoriju brže nego što Apple otkazuje projekte… sve ovo čini da su baterije opterećene kao nikada ranije. Zanimljivo, do prije godinu-dvije, ovo izgleda nikome nije smetalo.
Proizvođači telefona dresirali su nas tako da „pevamo“ ako nam baterija traje cio jedan dan… a i to ponekad ne uspiju da ispune. Izgleda da su i oni to primijetili, pa se zato polako trka među brendovima premešta u ovaj segment.
Tako je, na primjer, Honor predstavio potpuno novu seriju telefona sa baterijom kapaciteta 8.000 mAh. Još jedan kineski brend Realme, priprema telefon sa baterijom od 10.000 mAh, a Xiaomi je već predstavio telefon sa baterijom od 7.000 mAh.
Ovo je više nego dobrodošla promjena, i jedva čekam da vidim u kom pravcu će se razvijati u narednim godinama. Ne radi se samo o većim kapacitetima, već u pojedinim slučajevima i o potpuno novim tehnologijama i materijalima od kojih se baterije prave.
Unaprijeđeni čipovi
Qualcomm, Apple, MediaTek i Samsung sve vrijeme usavršavaju čipove koji pokreću mobilne telefone. Fokus je na smanjenju potrošnje energije, dok se istovremeno povećava procesorska snaga.
Sve ovo je omogućilo brži rad aplikacija i igara, kao i dugotrajniju bateriju, što direktno utiče na svakodnevno iskustvo korisnika. Jedna od ključnih promjena bio je prelazak sa 14 nm i 10 nm proizvodnih procesa na 7 nm, 5 nm, pa čak i 4 nm čipove.
Svemu je, naravno, doprinio i razvoj vještačke inteligencije, pa su tako uvedene i mnoge nove funkcije.
Unaprijeđeni su i grafički procesori, pa je sada moguće pokretanje zahtjevnih 3D igara, a mnogi telefoni imaju i podršku za AR i VR aplikacije. Pored toga, unaprijeđena grafika omogućila je i bolje snimanje i obradu video-snimaka.
Nije smak svijeta
Sve navedeno pokazuje nam da proizvođači telefona nijesu baš sjedjeli skrštenih ruku kada je u pitanju unapređivanje svojih uređaja. Ne kažem da je sjajno to što svi telefoni izgledaju isto, već samo da mi to ne smeta toliko.
Nije smak svijeta, već su jednostavno druge stvari bile u fokusu u prethodnom periodu. Na kraju krajeva, moda se vraća. Možda ćemo za 5-6 godina ponovo da imamo rapsodiju kreativnosti u svijetu telefona, ko zna…
(B92)
