Srbija se nalazi između čekića i nakovnja, taj položaj je tradicionalno između dvije tektonske ploče. Za Zapad su Srbi „mali Rusi“ na Balkanu, kako oni to vole da doživljavaju, i sve ono što ne mogu i ne smiju da rade velikoj Rusiji, mogu da rade malim Rusima, u stvari – Srbiji, kaže za Sputnjik Vladan Vukosavljević.
Gostujući u emisiji „Maša i …“ bivši ministar kulture Vladan Vukosavljević govorio je o pritiscima sa Zapada, odnosu prema srpskoj kulturi, kao i o tome kako današnji globalni sukobi oblikuju našu svakodnevicu.
„Rat u Ukrajini i druge krize u svijetu, su doveli do topljenja jedne maske od voska na licu zapadne industrije zabave i tog jednog la la lenda koji se projektuje u mozgove ljudi širom svijeta. I mi smo vidjeli zapravo šta je pravo lice duboke političke strukture Zapada“, kaže Vukosavljević.
Sa nekadašnjim ministrom su razgovarali i o „kulturi otkazivanja“ i pokušajima da se izbrišu velika imena ruskog stvaralaštva poput Čajkovskog i Dostojevskog, ali i o opasnosti da mali narodi izgube identitet pod pritiskom akulturacije.
„Što se tiče ove koncepcije kulture otkazivanja, rusofobne na Zapadu, teško je to objasniti aršinima svakodnevice i običnim zdravim razumom. Riječ je o jednoj fobiji, riječ je o jednom ludilu, slobodno mogu tako da kažem, koje se, kada je Rusija u pitanju, ne dešava prvi put na evropskoj sceni. Mi smo vidjeli da nekoliko moćnih zemalja zapadne Evrope su u svojoj istoriji imale talase i eksplozije, i rasističke politike, i jedne politike progona Jevreja, progona neistomišljenika, religijske isključivosti koje su malo kasnije minule, ali tinjaju ispod površine, ali napad na rusku kulturu, njena zabrana, protjerivanje ruskih kulturnih poslanika i umjetnika iz Berlina, Milana itd. je nešto čega Evropa treba da se stidi“, poručio je Vukosavljević.
Kao velikog kritičara rijaliti programa, našeg sagovornika smo pitali ima li nade da kulturno – obrazovni sadržaji nadvladaju trivijalne zabavne programe koji se emituju na našim kanalima sa nacionalnom frekvencijom:
„Kod nas je zakon profita i zakon tog vulgarnog tržišnog interesa najveća zastava naše medijske politike. Ona je visoko podignuta i taj brod prostakluka i užasa plovi morem naše svakodnevice, ne ugrožavan ni od koga. Ostaje da vjerujemo da će se to promijeniti, ali to se neće promeniti spontano i samo od sebe. Potrebni su veliki napori većeg dijela društva da bi se tome u bilo kom smislu stalo na put“.
