Podrška tadašnje srpske opozicije imala je važnu ulogu u političkom preokretu u Crnoj Gori 1997. godine, kada je Milo Đukanović u drugom krugu predsjedničkih izbora pobijedio svog dotadašnjeg partijskog šefa i bliskog saradnika Slobodana Miloševića – Momira Bulatovića.
Zoran Živković, nekadašnji savezni ministar unutrašnjih poslova i kasniji premijer Srbije, podsjetio je da su kontakti s Đukanovićem i njegovim saradnicima postojali još od ranih devedesetih, ali da je presudan trenutak bio upravo 1997. godine. Tada je, kako navodi, dio srpske opozicije aktivno pomagao da se spriječi izborna manipulacija u prvom krugu glasanja.
„Pomagali smo Milu još 1997. godine, kada je imao problema sa izbornom krađom u prvom krugu. Uspjeli smo da zaštitimo proces i on je u drugom krugu pobijedio“, kazao je Živković.
On je takođe istakao i kasniji značaj Socijalističke narodne partije (SNP), koja je nastala nakon raskola u Demokratskoj partiji socijalista. Prema njegovim riječima, SNP je, da je zaista željela, mogla da zaustavi proces razdruživanja Srbije i Crne Gore. „Možda su u Crnoj Gori govorili drugačije, ali niko iz Savezne vlade nije imao primjedbi“, rekao je Živković, ukazujući da je politički balans u Podgorici bio ključan za dalji razvoj odnosa u tadašnjoj zajedničkoj državi.
Aha, novi momenti!
Svima je to bilo jasno i tada i poslije na referendumu da su toboze Srpske stranke branile zajednicku drzavu ali je bilo sasvim suprotno oni su prodali Milu drzavu za radi sopstvenih interesa ko se tu naplastio vjerovatno svi prvo ime Pedja Bulatovic stari lisac onda nepomenik Novak Kilibarda a tu je i koljenica i ostali toboze Srbi
Da se manemo referenduma bilo je kako je bilo i to svi dobro znamo, koliko su neki časno radili neka im Bog to vrati. , ali dobro znamo koje je ovo nepismeno Đinđićevo ništavilo koji je do funkcije stigao zahvaljujući pištaljki i haosu, ponašanje njegovo i njegove družine je indentično današnjim blokaderima.
BRIŠI SA SCENE LAŽOVE