Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević podijelio je na svom Fejsbuk profilu dio svog gostovanja na jednoj televiziji u Srbiji a gdje je pomenuo i ljevičarskog aktivistu Brajana Brkovića, inače unuka pokojnog književnika Jevrema Brkovića i sina Balše Brkovića, poznatih po promociji novocrnogorske nacionalne ideologije.

„U Srbiji politički egzistira osoba koja se zove Brajan Brković. To je momak iz Podgorice isto kao što sam i ja iz Podgorice. On je crnogorski suverenista, svi njegovi su glasali za nezavisnu Crnu Goru. Jevrem Brković je đed ovog Brajana Brkovića. Oni su nosioci svega separatističkog u Crnoj Gori a on je čovjek koji je itekako promovisao stavove Savića Markovića Štedimlije a koga je Tuđman (Franjo, prim. aut.) za vrijeme rata držao kao malo vode na dlanu, davao mu sve subvencije, penzije i ne znam šta da pljuje po Crnoj Gori i po Srbiji“, kazao je Knežević.

Knežević se prisjetio i situacije sa jednim hrvatskim pjesnikom, koji je djelovao u vremenu socijalizma, Vjenceslav Čižek, Hrvat iz Boke, koji je uređivao jedan časopis u Podgorici, tadašnjem Titogradu.

„Kada mu je Centralni Komitet naredio da treba da objavi neke tekstove, on to odbije, oni ga otpuste i on ode u Beograd i dođe u studentski dom kod Jevrema Brkovića. On pročita Jevremu Brkoviću jednu pjesmu – Svatko od nas po glavu da ima, s kojim to pravom? Priznajte sami sasvim je dosta narod sa jednom glavom! Jevrem Brković kaže da je pjesma sjajna i divna, oni zaspu, a kako su zaspali, Brković kukalom Čižeku uzme ovu pjesmu, pođe fino u miliciju, preda rukopis, Čižeku u Sremskoj Mitrovici – pet godina. To piše Marko Vešović u svojoj knjizi Špijun iz Pipera. To je mjesto u Crnoj Gori, Jevrem Brković vodi porijeklo odatle, a Piperi su inače jedno pleme u Crnoj Gori, izuzetno ugledni, časni i čestiti“, kazao je Knežević.

Lider DNP-a dodaje – e sad zamislite, taj Brajan Brković, unuk Jevrema Brkovića, koji je fantastično funkcionisao u tim separatnim okvirima, sada po Srbiji ima pravo da protestuje, da napada policajce, da mene naziva plaćenikom – mene koji sam se jasno odredio i prema ovoj drugoj strani.

„Dao sam im i bratski zagrljaj i prijateljsku i bratsku ruku da razgovaramo o svemu“, kazao je Knežević.

On se prisjetio i objavljivanja telefonskih razgovora Milana Roćena i Vuka Jeremića i svih ostalih, objavljen je i telefonski razgovor Milana Roćena i Jevrema Brkovića.

„Milan Roćen mu tu kaže da ga čeka koverta u Grandu. To je jedan kafić koji je tada radio u Podgorici, a tada Brković ide po apanažu od Milana Roćena kako bi nastavljao da učestvuje u ovim aktivnostima koje su išle u pravcu stvaranja nezavisne Crne Gore. I sada, Brajan Brković, osvjedočeni suverenista, sa ovakvim porodičnim pedigreom, ima pravo da po Srbiji radi šta god hoće, da pljuje po državnom rukovodstvu i da napada policiju a sad sam ja izdajnik čiji je recimo đed čije ime nosi moj brat Mirko, 1941. godine u Kosjeriću poginuo za vrijeme aprilskog rata jer nije htio da se preda Njemcima – sasuo je to što je imao metaka u te Njemce a onda su ga ubili, pet godina mu je moj đed tražio kosti i sahranio ga je tek 1946. u Zeti, i sad smo mi izdajnici i Vučićevu plaćenici, a Brajan Brković je urbana divna varijanta, ima sve zube u vilici, sluša Led Zepellin, a ja slušam Baju Malog Knindžu i gusle, i ja ne valjam ništa, a oni su budućnost i Srbije i Crne Gore i Evrope – i blago nama i ‘ticama“, zaključio je Knežević.

Tagovi