Pitanje položaja Srba u Crnoj Gori nije samo sociološko ili kulturno, već i duboko političko. Srbi predstavljaju značajan dio stanovništva, ali njihova politička reprezentacija, medijski tretman i institucionalna zastupljenost često su predmet sporova i nezadovoljstva. Pored toga, očuvanje identiteta zavisi i od kulturnih centara i organizacija koje, uz političke i medijske aktere, imaju ključnu ulogu u oblikovanju srpske zajednice.
Izazovi političke reprezentacije
Srpska zajednica u Crnoj Gori decenijama se suočava s problemom političke fragmentacije. Postoje brojne stranke koje se nominalno zalažu za interese Srba – od prosrpskih orijentisanih partija, do onih koje pokušavaju da balansiraju između nacionalnog i građanskog identiteta. Međutim, česta nesloga i rivalitet među ovim partijama dovode do rasipanja glasova i slabljenja političkog uticaja.
Politički sistem Crne Gore, zasnovan na proporcionalnom predstavništvu i snažnoj ulozi državnih institucija, često se koristi kao okvir za marginalizaciju srpske zajednice. Iako Srbi čine znatan dio stanovništva, u državnim institucijama i organima vlasti često su zastupljeni ispod tog procenta. To stvara osjećaj da su njihovi politički zahtjevi potisnuti ili zanemareni.
Međutim, to se sve može posmatrati i u vidu političke istorije Crne Gore. Demokratska partija socijalista, vodeća stranka bivšeg režima, na samom početku je bila percipirana kao stranka srpskog naroda na čelu sa nekadašnjim dugogodišnjim šefom Crne Gore Milom Đukanovićem. Mnogi se sjećaju Đukanovićevih govora 90-ih govora da je zamrzio šah zbog šahovnice, da će se konačno razgraničiti sa Hrvatima te da nikada više neće željeti zajedničku državu sa njima, da su krišom od Momira Bulatovića i Slobodana Miloševića pomagali srpski narod u Republici Srpskoj i nešto tome slično. Nakon toga, došlo je do velikog raskola u DPS-u i čuvene podjele „Milo – Momir“ a kada je i nastala još jedna građanski orijentisana srpska stranka – Socijalistička narodna partija.
Za sve to vrijeme formirana je Narodna stranka od koje su kasnije nastale Srpska narodna stranka a u krajnjem i Nova srpska demokratija koja je danas zajedno sa Demokratskom narodnom partijom jedna od vodećih stranaka srpskog naroda. Politička istorija je bila burna i po srpski narod, te je tako došlo do dosta frakcionisanja u određene stranke koje su sada na marginama političkog života. SNP je stranka koja se frakcionisala više puta (Demokratska Crna Gora, Demokratska narodna partija, danas i Pokret Naprijed ali i buduća stranka Dragoslava Šćekića), a nije bilo mirno ni u Novoj, koja je prošle decenije formirala Demokratski front sa PZP-om Nebojše Medojevića i DNP-om Milana Kneževića. Nedugo nakon, došlo je do razbijanja te koalicije koju je svojevremeno vodio Miodrag Lekić, koji je kasnije formirao sopstvenu partiju Demos, a iz koje su kasnije istupili Goran Danilović i političari oko njega, koji su formirali Ujedinjenu Crnu Goru. Pored njih, iz DF-a je istupio i Marko Milačić i formirao Pravu Crnu Goru, a kasnije je iz te partije istupio Vladislav Dajković, koji formira Slobodnu Crnu Goru. Može se reći da čitav ovaj srpski politički blok djeluje unisono u okviru koalicije Za budućnost Crne Gore, pogotovo jer nema pretjerano velikih konflikata između njih (osim u slučaju kada određeni funkcioneri te stranke napuste, npr. Nikola Jovanović, aktuelni predsjednik opštine Budva).
Političke partije i udruženja Srba
Političke partije koje okupljaju Srbe u Crnoj Gori imaju različite pristupe. Neke insistiraju na očuvanju bliskih odnosa sa Srbijom, njegovanju srpskog jezika i kulture, kao i zaštiti Srpske pravoslavne crkve. Druge pokušavaju da pronađu balans između srpskog identiteta i šireg crnogorskog političkog konteksta.
Pored stranaka, značajnu ulogu imaju i različita udruženja građana, kulturne i verske organizacije koje često preuzimaju na sebe zadatke koji su u drugim društvima domen političkih aktera – od zaštite jezika i kulture do organizacije javnih manifestacija. Na taj način, politički i kulturni aspekti srpske zajednice u Crnoj Gori duboko su isprepleteni.
Srpska zajednica i mediji
Predstavljanje Srba u crnogorskim medijima jedno je od najosetljivijih pitanja. Glavni državni i najčitaniji mediji često oblikuju narativ u kojem je srpska zajednica prikazana kao konzervativna, politički problematična ili remetilački faktor. Takva medijska slika doprinosi osjećaju stigmatizacije i otežava izgradnju mostova povjerenja sa drugim zajednicama.
S druge strane, postoji mreža srpskih medija – koja se sastoji od svega par televizija i medijskih portala kao i par radio stanica a koji pokušavaju da ponude alternativnu sliku, promovišu srpski jezik i kulturu, i izvještavaju o problemima zajednice. Međutim, njihova dostupnost i uticaj često su ograničeni, iako su svakako među vodećim medijima u državi a koja baca drugačiju sliku a nerijetko kritikuje kako bivšu tako i sadašnju vlast.
Mediji imaju ogroman uticaj na formiranje identiteta. Način na koji se prikazuju srpski simboli, jezik, običaji i politički stavovi direktno utiče na samopercepciju zajednice, ali i na odnos većinskog društva prema Srbima.
Srpski kulturni centri i organizacije
Kulturni centri i udruženja predstavljaju jedan od najstabilnijih stubova očuvanja srpskog identiteta u Crnoj Gori. Kroz kulturno-umjetnička društva, književne klubove, pozorišne trupe, muzičke ansamble i folklorne grupe, prenosi se tradicija i čuva kolektivna memorija.
Ove organizacije često funkcionišu kao paralelne institucije kulture, jer zvanični državni programi ne pridaju dovoljno prostora srpskom kulturnom nasleđu. Organizovanjem festivala, književnih večeri, proslava praznika i tradicionalnih manifestacija, one doprinose ne samo očuvanju identiteta, već i njegovoj promociji među mladima.
Za razliku od političkih partija, kulturne organizacije imaju potencijal da budu manje polarizujuće i da služe kao most saradnje sa drugim zajednicama. Uloga ovih centara posebno je važna u manjim sredinama gdje nema institucionalne podrške srpskom jeziku i kulturi.
Srpska zajednica u Crnoj Gori nalazi se na raskršću političkih, medijskih i kulturnih procesa. Nedostatak jedinstva u političkoj reprezentaciji otežava artikulaciju interesa, dok medijski narativi protiv srpskog naroda često doprinose stigmatizaciji. Kulturni centri i organizacije zato preuzimaju presudnu ulogu u očuvanju jezika, običaja i identiteta.
Budućnost srpske zajednice u Crnoj Gori u velikoj mjeri zavisi od tri faktora: političkog ujedinjenja i racionalnog nastupa stranaka, stvaranja ravnoteže u medijskom predstavljanju, i jačanja kulturnih institucija koje mogu postati trajni čuvari identiteta. Ukoliko se ovi procesi usklade, Srbi u Crnoj Gori mogu dobiti stabilniju i vidljiviju poziciju u multietničkom društvu koje teži evropskim vrijednostima.

Antifa je trenutno u otvorenoj ofanzivi protiv svega Ruskog i Srpskog!!!I jos uvjek su mocni jaaakoooo.Mislim da je pametnije jos malo sacekati sa izlaganjem istinite istorije jer masinerija nas koci na svakom cosku.Neka Putin to izbambusa kao i Tramp pa cemo onda u reviziju istine i vracanja na staro.Zajedno sa bratskom Srbijom!!!!
Mandic,Djukanovic,Knežević kad se oni masnu srbe ce sunce ugrijat
Svaki dan urednik Tapušković i družina sviraju polnom organu sa ovakvim glupavim tekstovima. Pod hitno da im dr Borovinić-Bojović preko veze zakaže kod psihijatra, da se utvrdi da li su u vinklu.