Decenijama unazad, ime Vasa Ulića povezuje se sa međunarodnim švercom kokaina. Njegova kriminalna reputacija dobro je poznata i domaćoj i stranoj javnosti, ali to nije spriječilo crnogorske institucije da mu odobre finansijsku podršku i priznanja u oblasti poljoprivrede.

Istraživanje pokazuje da je Investiciono-razvojni fond (IRF) još krajem 2011. godine odobrio Ulićevoj kompaniji „Monte Širaz“ kredit od 42.000 eura za izgradnju vinskog centra kod Podgorice. Samo dvije godine kasnije, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem čelu je tada bio Petar Ivanović (DPS), zvanično je priznalo firmu „Monte Širaz“ kao „vrhunskog proizvođača vina“.

U pravilniku o utvrđivanju liste vina proizvedenih u Crnoj Gori iz maja 2013. jasno stoji da je Ulićevoj firmi priznat status proizvođača vrhunskog suvog i polusuvog crnog vina. Ministar Ivanović je u to vrijeme izjavljivao da je „sve urađeno u skladu sa zakonom, na osnovu rada komisija i dostavljene dokumentacije“.

Državna podrška čovjeku sa dosijeom

Dokumenti pokazuju da je Ulićeva firma, registrovana 2010, vrlo brzo dobila i kreditnu podršku države i prestižan status u sektoru vina. No, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sada ispituje da li su poslovne aktivnosti „Monte Širaza“ bile paravan za međunarodni šverc narkotika, u sklopu akcije „General“, u kojoj je protiv više lica podnijeta krivična prijava.

Paradoks je očigledan: dok su međunarodne policijske agencije godinama ukazivale na Ulića kao jednog od ključnih švercera kokaina na Balkanu, crnogorska država mu je pružala institucionalnu podršku – od kredita za razvoj vinogradarstva, do priznanja za „vrhunska vina“.

Pitanja bez odgovora

Istraga SDT-a mogla bi otvoriti ključno pitanje: ko je i pod kojim okolnostima omogućio da čovjek sa takvom reputacijom dobije državne kredite i sertifikate? Da li su komisije za ocjenjivanje vina znale ko je stvarni vlasnik „Monte Širaza“? Ko je u IRF-u potpisao kreditno odobrenje i da li je tadašnja politička elita bila svjesna kome pruža finansijsku podršku?

Za sada, odgovori izostaju. Ministarstvo poljoprivrede se pozivalo na „zakonske procedure“, a IRF nije davao detaljna obrazloženja. No, činjenica da je država u više navrata formalno osnažila biznis čovjeka koji se sada ponovo nalazi u fokusu istraga zbog međunarodnog šverca kokaina, baca dodatnu sjenku na kredibilitet institucija.

„Vrhunsko vino“ kao paravan?

Ako tužilaštvo potvrdi sumnje da je „Monte Širaz“ služio kao paravan za narko-poslove, slučaj Vasa Ulića postaće simbol institucionalnog sljepila i selektivne primjene zakona. Dok su mali proizvođači vina teško dolazili do kredita i priznanja, čovjek pod ozbiljnim istragama mogao je, uz odobrenje države, da razvija posao i gradi ugled.

Za crnogorsku javnost ostaje otvoreno pitanje: da li su Ulićevi državni krediti i priznanja bili posljedica naivnosti sistema, ili rezultat dobro umreženih veza između narko-biznisa i političkih struktura?

Tagovi