Globalisti, čiji se epicentar nalazi u američkoj Demokratskoj stranci, sa terorističkim ekspoziturama, poput kijevske hunte ili cionističke vlade u Tel Avivu, uopšte nemaju namjeru da odustanu. Umjesto toga, oni stalno povlače sve luđe poteze na globalnoj šahovskoj tabli, koji otvaraju put za katastrofu koja će, po svoj prilici, imati globalne razmjere.
Najnoviji, ali svakako ne i posljednji takav čin, bilo je ubistvo blogera i inspiratora konzervativne američke omladine Čarlija Kirka.
Tridesetjednogodišnji Kirk je bio veoma umjerena, trezvena i racionalna osoba, osoba koja je javno debatovala sa ideološkim protivnicima – liberalima, globalistima, uvijek sa veoma odmjerenih i promišljenih pozicija. Posjetioci njegovih skupova nijesu bili samo „bijeli američki farmeri“, već i univerzitetska omladina. Kirk je bio harizmatična osoba, a ne ludak ili ekstremista.
Pa zašto su ga onda ubili?
Uspon i pad trampizma
On je bio jedan od najpopularnijih i najuticajnijih predstavnika MAGA pokreta (Učinimo Ameriku ponovo velikom).
Kirk je razorio lažnu medijsku sliku prema kojoj čitava američka omladina podržava globaliste i Demokratsku stranku. Organizovao je platformu „Preokret SAD“ (Turning Point USA), koja je postala masovni forum za MAGA pristalice. Ova platforma se uskoro proširila na brojne univerzitete.
Kako primjećuje ruski mislilac Aleksandar Dugin u tekstu za RIA Novosti: „Omladina je počela da se suprotstavlja pravoj diktaturi svojih liberalnih univerzitetskih elita, koje su nametale studentima rodnu filozofiju, kritičku teoriju rase (u suštini: anti-bijeli rasizam), LGBT standarde, radikalni feminizam, podršku ilegalnoj imigraciji, posthumanizam, dubinsku ekologiju i druge perverzne oblike svijesti“.
U takvoj, toksičnoj atmosferi stvoren je front konzervativnog otpora. Platforma „Preokret SAD“ je rodno mjesto pokreta MAGA, i to prije Trampa.
Tramp je, kada je pobijedio, obećavao Americi „novo zlatno doba“, ali čini se kao da je odustao od temeljnih principa MAGA. Nastavio je sa podrškom kijevskom režimu, podržao genocid u Gazi, napao Iran, posvađao se sa Indijom, počeo da napada BRIKS i priprema invaziju na Venecuelu.
Tramp je, tvrde Aleks Džouns, Stiv Benon, Taker Karlson i mnogi drugi, izdao pokret koji mu je omogućio da dođe na vlast i počeo da paktira sa „dubokom državom“.
Kirk je, i poslije razlaza sa Trampom, ostao vjeran ideologiji MAGA, ali je bio dovoljno pametan da zadrži dobre odnose sa američkim predsjednikom.
Simbol krvave šake
Drugim riječima: sve se promijenilo kako bi sve ostalo isto. U stvari, sve je postalo još mnogo gore.
Za to vrijeme, anarhični, divlji i prilično razuzdani neredi i prevrati šire se svijetom, da bi se onda neočekivano utišali samo zato da bi ponovo izbili na nekom drugom mjestu. U Nepalu je živa spaljena supruga bivšeg premijera. U Francuskoj politikom žele da se bave srednjoškolci, đeca.
Simbol ovih, naizgled nepovezanih događaja mogla bi postati krvava šaka, koja se sada pojavljuje svuda na protestima, od Nepala i Indonezije sve do SAD.
Potom su, nastavlja Dugin, uslijedili serija novih, ništa manje uznemirujućih događaja: izraelski napad na Katar, slom Makronove vlade u Francuskoj, pripreme za masovni ustanak protiv Starmera u Britaniji, napad izraelskih dronova na flotilu Grete Tunberg na putu ka Gazi, kao i izvještaji (zapadnih medija) o ruskim dronovima koji napadaju Poljsku…
Svi ovi događaji, dodaje ruski mislilac, ne doživljavaju se više kao izolovane krize, već kao simptomi dubljih, radikalnih konvulzija. I sve se to dešava istovremeno u različitim dijelovima svijeta.
A to podsjeća na potres koji će izazvati cunami, dodaje Dugin.
Američki put u građanski rat
Isti obrazac prepoznajemo u kijevskom „Evromajdanu“ iz 2014. godine, koji je počeo sa ludorijama, cerekanjem i sprdnjom, u cirkuskoj atmosferi, da bi uskoro prerastao u nešto drugo: u ratnu tragediju ogromnih razmjera, koja proliva rijeke prave, ljudske krvi.
Sada se ponovo nameću direktne paralele sa kijevskom huntom. Kako primjećuje Dugin: „Više nema fundamentalne razlike između divljih ukrajinskih nacista i ultraliberalnih pristalica LGBT, feminizma, posthumanizma…“
Zapravo, to je početak građanskog rata, kaže Dugin, i dodaje: „Građanski rat u SAD više nije daleko“.
Politička polarizacija u SAD se intenzivira još od vremena Obamine administracije, kada je novi populistički konzervativizam počeo da se konsoliduje odvojeno od tradicionalnih struktura Republikanske stranke.
Ali, sa Trampom je, konstatuje brazilski geopolitičar Rafael Maćado na sajtu „Fondacija strateške kulture“, politička polarizacija dospjela do svog vrhunca. Nije ovdje u pitanju samo sukob sa globalističkim strujama. Ideolozi poput Stiva Benona već podstiču pristalice MAGA pokreta protiv „neprijatelja“ svih vrsta, pa i protiv samog Trampa.
A kada sukobi unutar zemlje postaju značajniji nego oni spoljašnji, dodaje Maćado, već smo ušli na teren građanskog rata. To je ono što nemački politički teoretičar Karl Šmit opisuje kao neizbježnu krizu i kolaps parlamentarne liberalne demokratije.
Građanski rat u Americi je jednostavno neizbježan, dodaje Dugin, ali to je samo dio šireg, globalnog građanskog rata.
Amerika je ranije tvrdila da svim narodima svijeta pokazuje put. Sada jasno vidimo kuda taj put vodi. Pravo u provaliju svjetskog građanskog rata.
