Nakon pada vlade Fransoa Bajroa, predsjednik Francuske Emanuel Makron suočava se s teškom odlukom: pronaći petog premijera u manje od dvije godine ili raspisati prijevremene izbore, prenose agencije.
Francuska je juče bačena u novu političku nestabilnost nakon što premijer Bajrou i njegova manjinska vlada nijesu prošli na glasanju o povjerenju u parlamentu.
Zastupnici su glasali protiv njega 364–194, prisilivši predsjednika Makrona da ponovno potraži novog čelnika vlade. Bajrou je na dužnosti bio manje od godinu dana i stavio je svoju političku budućnost na kocku, nadajući se da će zastupnici podržati njegovu inicijativu za duboke rezove rashoda kako bi se obuzdao galopirajući francuski dug. Umjesto toga, i ljevica i ekstremna desnica iskoristile su priliku da ga sruše.
Koji su sljedeći koraci?
Kabinet predsjednika potvrdio je da će danas prihvatiti Bajrouovu ostavku i u sljedećim danima imenovati nasljednika. Prema francuskom Ustavu, Bajrou do tada može ostati u tehničkom mandatu, baveći se samo tekućim poslovima, piše Euronews.
Francuska je već dvaput u protekle dvije godine funkcionisala s tehničkim vladama: između jula i septembra 2024. nakon ostavke vlade Gabriela Atala te u prosincu 2024. nakon pada vlade Mišela Barniera.
Makron sada ima dvije mogućnosti: imenovati novog premijera sposobnog dobiti povjerenje u parlamentu ili raspustiti Nacionalnu skupštinu i raspisati prijevremene izbore. Dosad se opirao posljednjem, ali bi ga politička blokada na to naposljetku mogla prisiliti.
Novi izbori u roku od 40 dana?
Ako se Makron zaista odluči za nove izbore, Ustav zahtijeva da se oni održe između 20 i 40 dana od raspuštanja. Prema ustaljenoj praksi, od predsjednika bi se tada očekivalo da imenuje premijera iz stranke koja je osvojila najveći broj zastupničkih mjesta, iako na to ustavno nije obvezan.
Ako bi neka stranka osvojila apsolutnu većinu, predsjednik bi u praksi bio prisiljen imenovati njenog čelnika za premijera, što se u francuskoj politici naziva “kohabitacija”. Tako je bilo 1993. godine, kada je socijalistički predsjednik Fransoa Miterand morao imenovati konzervativnog premijera Eduarda Baladura nakon uvjerljive pobjede desnice na parlamentarnim izborima.
Kad bi Makron zanemario takav ishod i umjesto toga imenovao svog saveznika, takva bi vlada gotovo sigurno odmah bila suočena s izglasavanjem nepovjerenja.
Ko bi mogao naslijediti Bajroa?
Špekulacije o potencijalnim nasljednicima već su u punom jeku. Evo nekih od kandidata. Vođa socijalista Olivier Faure izjavio je da je njegova stranka spremna preuzeti vlast i čak je dobio javnu podršku bivšeg predsjednika Fransoa Holandea.
Ipak, glavni prijedlog njegove stranke o oporezivanju ultrabogatih mogao bi odvratiti Makrona od njegovog izbora. Brojni zastupnici s konzervativne desnice, ali i iz tvrdo lijeve stranke Nepokorena Francuska, protive se Faureovom imenovanju.
Bernard Kazenev, bivši socijalistički premijer, percipira se kao most prema umjerenoj ljevici. Njegovo se ime spominje kao mogućnost samo ako se socijalisti obavežu da ga neće srušiti, budući da je stranku napustio 2022. Pjer Moskovici, čelnik francuskog Revizorskog suda, na glasu je po fiskalnoj razboritosti. Njegov bi profil mogao umiriti tržišta i privući podršku umjerenih socijalista.
Ministar obrane Sebastjen Lekornu najočitiji je “kontinuitetski” izbor, odani Makronov kadar koji je obnašao funkcije u njegovu timu od 2017. Zamalo je postao premijer prošlog decembra, prije nego što je to u posljednjem trenutku osujetila intervencija Bajroa.
Ministri spremni preuzeti premijersku dužnost
Ministarka rada Ketrin Vautrin nudi centristički, socijalno-politički fokus koji bi mogao privući dio konzervativne desnice, ali ostavlja ljevicu ravnodušnom. Neki od ljevije nastrojenih Makronovih saveznika zaziru od njene kandidature zbog protivljenja istospolnom braku.
Ministar ekonomija Erik Lombard ukazao je spremnost na kompromis s ljevicom oko proračuna za 2026. Odlično poznaje javne finansije, nema predsjedničkih ambicija i ima veze s vođom socijalista Olivierom Faurom, što bi moglo pridobiti dio ljevice.
Imenovanje ministra pravosuđa Žeralda Darmanina moglo bi pokazazi oštriji zaokret prema redu i zakonu pod njegovim vođstvom, što bi vjerovatno učvrstilo otpor ljevice. Ostaje vidjeti bi li Darmaninove predsjedničke ambicije za 2027. podstakle njegov pristanak na tako visoku dužnost.
Ministar unutrašnjih poslova Bruno Retilje ustanovio je strožu konzervativnu liniju. To bi mu moglo osigurati prećutnu toleranciju dijela zastupnika krajnje desnice, ali bi pojačalo otpor ljevice i uznemirilo centriste. Havijer Bertrand donosi snažnu potporu konzervativaca. Ali njegovi zategnuti odnosi s krajnjom desnicom mogli bi zakomplikovati svaku računicu većine.
Makronov sve uži manevarski prostor
Sljedeći će se premijer suočiti s istim gotovo nemogućim zadatkom: sprovesti proračun kroz rascjepkani parlament u kojem nijedna stranka nema većinu. Makron je obećao ostati na dužnosti do isteka mandata 2027. Nego nakon što je u manje od dvije godine srušeno više vlada, Francuskoj prijeti sve dublje političko raslojavanje, dok je drugo najveće tržište Evrope i dalje opterećeno rastućim dugom.
U govoru pred parlamentom uoči glasanjajuče, Bajrou je upozorio na zemlju na “aparatu za održavanje života” i zavisnu od potrošnje. Francuski javni dug sada iznosi više od 3,3 milijarde eura, odnosno 114 odsto BDP-a, treći najveći u evropodručju nakon Grčke i Italije.
Deficit je 2023. dosegao 5,8 odsto BDP-a, gotovo dvostruko više od gornje granice EU-a od tri odsto, a ove se godine predviđa 5,4 odsto. Bajrouov je plan ciljao smanjiti rashode za 44 milijarde eura do 2026. godine, djelomično ukidanjem dvaju državnih praznika, no protivnici su ga osudili kao društveno nepravedan.
