Mnogo se prašine podiglo povodom pitanja podizanja spomenika Pavlu Đurišiću. Pored toga što je doveo do određenih hapšenja, pokretanja postupaka od strane tužilaštva, takođe je doveo i do tzv. „sječe spomenika“ širom Crne Gore. I dok nadležna ministarstva i dalje vagaju koje spomenike da uklone a koje ne, krajnje je interesantna jedna retorika koja se tiho provukla kroz crnogorsku javnost a to je pitanje još jedne Rezolucije u Skupštini Crne Gore.
Riječ je o zahtjevu koji je tražila sama Evropska unija. Naime 18. juna usvojena je Rezolucija o izvještajima Crne Gore u 2023. i 2024. godini a gdje se između ostalog poziva da se otvore arhive bivših jugoslovenskih republika i da se omogući pristup dosjeima bivše jugoslovenske tajne službe i kontraobavještajne službe Jugoslavenske narodne armije kako bi se temeljno istražili i riješili zločini iz komunističkog razdoblja. Naravno, iz DPS-a smo mogli čuti samo muk, iako su bili itekako glasni povodom podizanja spomenika Pavlu Đurišiću.
Član 48 pomenutog dokumenta poziva upravo na ovo, ali očito da u Crnoj Gori za tako nešto nema sluha niti od strane vlasti niti od strane opozicije. Sve to vrijeme, građani mogu slušati serijale političkih emisija koje su posvećene četnicima dok se komunistički zločini ni ne pominju. Ide sa čak dotle da je nekadašnja vlast DPS-a čak i podigla spomenik doživotnom lideru Jugoslavije, kontroverznom Josipu Brozu Titu, a koji je suštinski odgovoran za većinu komunističkih zločina, poput onog na Zidanom mostu, kao i svemu što je uslijedilo nakon toga, konkretno misleći na progon unutar sopstvenih redova i slanja na Goli Otok.
Rezolucija je objavljena na hrvatskom prevodu a krajnje interesantno – nema ni pomena o Rezoluciji o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen, a što svakako baca itekako interesantno svijetlo, imavši u vidu sve izjave hrvatskih zvaničnika da je to ono će pogoršati odnose Crne Gore i Hrvatske i usporiti evropski put naše države.
Rezolucija žali zbog toga što poglavlje 31. nije bilo moguće zatvoriti 2024. te su se pozvale sve uključene strane da pronađu rješenje za otvorena bilateralna pitanja na konstruktivan i dobrosusjedski način te da prednost daju budućim interesima građana zapadnog Balkana.
Miličić: EU se jasno odredila
Od uspostavljanja 2009. godine, odnosno izglasavanja u Evropskom parlamentu, svakog 23. avgusta zemlje članice Evropske unije obilježavaju Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, saopštio je potparol Nove srpske demokratije, Mirko Miličić.
Kako je istakao, Evropska unija se, sa početkom novog milenijuma, jasno odredila prema prošlosti starog kontinenta, utvrđujući principe i vrijednosti koje štite sjećanje na žrtve i opominju generacije da se zločini 20. vijeka – vijeka ekstrema, kako ga nazivaju istoričari – nikada ne smiju ponoviti – na tom putu, i prije usvajanja ovog datuma, brojne evropske institucije usvojile su rezolucije kojima su osudile ideologije koje su donijele nezapamćeno stradanje i pustoš širom svijeta.
„Još 2009. godine Nova srpska demokratija je tražila da i Skupština Crne Gore donese Deklaraciju o prihvatanju rezolucije 1481/2006 Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, kojom se osuđuju zločini totalitarnih komunističkih režima“, naglasio je Miličić.

Međutim, dodao je, zbog uskogrudih interesa bivšeg režima, koji je i sam bio, a i danas ostao, naslednik jedne od tih ideologija, Crna Gora nije imala političke snage da stane rame uz rame sa razvijenim evropskim demokratijama i jasno osudi komunizam, zajedno sa drugim pogubnim ideologijama koje su ljude pretvarale u brojeve i milione života u puku statistiku.
„Danas, s pijetetom i bolom, prisjećamo se svih nevinih žrtava koje su stradale pod teretom ovih ideologija. LJudi čija su imena brisana, čije grobnice nijesu obilježene, čiji vapaji i danas odzvanjaju u našoj savjesti“, ocijenio je on.
Kako je rekao, kucnuo je čas da i Crna Gora, bez straha i predrasuda, pogleda u ogledalo svoje istorije; Vrijeme je da pomene sve žrtve, bez obzira na njihovo porijeklo ili opredijeljenje, i da im vrati dostojanstvo koje im pripada. Jer svaki čovjek ima pravo na obilježen grob, na molitvu i na vječno počivalište.
„Pozivamo na bratsko pomirenje i iscjeljenje starih rana. Samo ako kao društvo smognemo snage da oprostimo, da se sjećamo bez mržnje i da se ujedinimo oko istine, možemo stvoriti svjetliju budućnost za generacije koje dolaze. Pružimo jedni drugima ruku, vratimo povjerenje i izgradimo zajednicu u kojoj će prošlost biti opomena, a ne teret. Samo tako će duše nevinih žrtava pronaći svoj mir, a Crna Gora koračati putem pravde, pomirenja i istinske slobode“, zaključio je Miličić.
Istorija pokušaja donošenja ovakve rezolucije
Crnogorski parlament, iako je to dvaput predlagala Nova srpska demokratija, nije usvojio Deklaraciju o prihvatanju rezolucije Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope (PSSE) o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima. Odlukom tadašnjih vlasti DPS-a, ova deklaracija je odbijana.
Još 25. januara 2006. godine PSSE je usvojila rezoluciju o „potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima“. Tri godine kasnije ovo je učinila i Parlamentarna skupština OEBS-a. Potom se nadovezao i Evropski parlament.
Ideju o osudi zločina totalitarnih režima u SE predložio je još 2003. holandski poslanik Rene van der Linden, koji je kasnije bio na čelu skupštine Savjeta Evrope. Odgovarajuća rezolucija je trebalo da uspostavi istorijsku pravdu osudom zločina komunističkih režima.
No, Skupština Crne Gore odbila je još 2009. godine, većinom glasova, da na dnevni red uvrsti Deklaraciju Nove srpske demokratije o prihvatanju rezolucije Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope o osudi zločina totalitarnih komunističkih režima.
Predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić kazao je tada da se Deklaracijom osuđuju zločini koji su, u ime komunizma, počinjeni nad građanima Crne Gore od 9. maja 1945. godine do uspostavljanja višepartijskog sistema. On je smatrao da parlament treba da prihvati rezoluciju, jer se radi o evropskom dokumentu kojim će se Crna Gora suočiti sa prošlošću.
Mandić je kazao da je Nova srpska demokratija bila spremna da deklaracija sadrži samo jedan stav koji bi glasio – prihvata se Rezolucija PSSE o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima. Ali, tadašnja vlast DPS-a nije prihvatila te inicijative.
Evropski parlament donio je preporuku kojom je naglasio da svaka zemlja treba da odredi vrijeme i način obilježavanja sjećanja na žrtve totalitarnih režima i to prilagodi sopstvenoj istoriji i tradiciji.
Tema je dospjela u fokus crnogorske skupštine još jednom, 2019.godine. Tadašnji premijer Duško Marković naveo je tokom debate sa poslanicima da Crna Gora nije mogla da se smatra samostalnom potpisnicom rezolucije PSSE 2006. godine, ali je izrekao i jednu konstataciju koja je izazvala brojna čuđenja.
„Jugoslovenski socijalizam, naročito nakon raskida sa Staljinom i uvođenja takozvanog socijalstičkog upravljanja i usvajanje nesvrstane spoljne politike, u kredibilnoj političkoj literaturi uglavnom nije svrstavan u totalitarizam“, rekao je Marković.
Uprkos zahtjevima NSD i apelima NVO sektora, rezolucija PSSE nije prihvaćena u crnogorskom parlamentu.
Je li sada vrijeme?
U svijetlu svih ovih dešavanja, moguće je da je konačno došlo vrijeme da parlamentarna većina, ali i opozicija konačno zasuče rukave. Dakle nema više vremena za čekanje niti političke rezolucije koje predlaže DPS ne bi li ostvarili bilo kakvu političku korist jer ovo nije zahtjev parlamentarne većine – već Evrope!
Shodno tome, ukoliko ova Rezolucija ne bude uvrštena u dnevni red to bi suštinski moglo da znači da određene strukture pokušavaju da ospore evropski put Crne Gore, a po prvi put je Evropa jasna – totalitarni režimi kao i njihovi zločini se moraju u potpunosti rasvijetliti. DPS je ranije kroz istoriju bio stranka koja je pokušavala da izbjegne ovu temu, imavši u vidu da su politička nasljednica nekadašnjeg Saveza Komunista. Sada ova stranka konačno ima priliku da napravi distancu od te i takve istorije i da sebe zaista prikaže u evropskom briselskom svijetu, kakvim žele da se predstave građanima. Ili ipak žele i dalje da se bave Pavlom Đurišićem…

Andrija je CHETNICHKI VOJVODA i bice Chetnichki Vojvoda, sve dok se zvanicno ne odrekne svoje titule. On se izokola odricao svog vojvodstva (Kako mu je neki Vojvoda Cheko dao neki papir, nije to nilkakva zvanicna titula). Pazi, kako je on lukav:
„Mandić je kazao da je Nova srpska demokratija bila spremna da deklaracija sadrži samo jedan stav koji bi glasio – prihvata se Rezolucija PSSE o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima. Ali, tadašnja vlast DPS-a nije prihvatila te inicijative.“
.
.
To je isto kao da pokrene Rezoluciju u Skupshtini CG pod naslovom. „Vojvoda Pavle Djurishic je herojski digao ustanak protiv okupatora u CG 1941“. Izem ti takvu, njegovu laznu rezoluciju, baziranu na delicu onoga shta je koljach radio, koja bi KOLABORATORA-OKUPATORSKOG SLUGU prikazala kao oslobodioca CG, Jugoslavije. To samo ovi neo-chetnici-ljudi BEZ MOZGA RADE.
.
.
Ili da prikazu drugu epizodicu iz WWII – da izglasaju Rezoluciju da je Draza spasio 5 US pilota!! To uopste nema veze sa onim shta je Draza Mihailovic bio, sva zla koja je pochinio kao SLUGA OKUPATORA OD 1 JANUARA 1942 DO KRAJA RATA.
.
.
Neka Vojvoda Mandic pokrene ISTINSKU REZOLUCIJU, gde se kaze CELA ISTINA: „Cela Jugoslavija treba da je zahvalna Narodno-Oslobodilachkom Pokretu na chelu sa Titom, koji su porazili Okupatore Talijane-Nemce i njine saradnike chetnike (chime je spreceno da danas u CG bude zvanicni jezik Talijanski), ali treba osuditi diktaturu istih komunista, koji su bili na vlasti od 1945 pa sve do 20 avgusta 2020“. Ja mislim da bi ogromana vecina u Skupshtini glasali za TU PUNU ISTINU O NOVIJOJ ISTORIJI CG.
Kao sto vidite po ovom gore citatu, Andrija nece da bude predstavljen kao CHETNICHKI VOJVODA kad se kandiduje za Preshjednika, ali vec sledeci dan posle izbora, pa nadalje i nogama i rukama advokatira za lazno prikazivanje chetnichkog pokreta kao LAZNOG NARODNO-OSLOBODILACHKOG-ANTI FASHISTICHKOG POKRETA.
.
.
Budi bre chovek pa kazi da jesi chetnichki Vojvoda, ako cesh da lobirash za vaskrsavanje fashistichkih kolaboratora, ili ako imash mozga, osudi ih, odrekni se chetnichke glupave titule u 21 veku. Ne mozes i jedno i drugo. Ne mozesh da budesh i borac za slobodu protiv okupacije i chetnichki vojvoda, kolaborator, poput tvojih prethodnika/predaka Milana Nedica-Ljotica-Sekula Drljevica-Baja Stanishica-Nikole Bojovica- Leshica-Pavla Djurishica-Draza Mihailobvica-Kalabica…..
.
.
‘Ajde Vojvoda, junache, NAPISHI JEDNU MALU REZOLUCIJU O SVOJIM PRECIMA, KOLJACHIMA CHETNICIMA SA KOKARDAMA, UKRSHTENIM KOSTIMA NA DUBOKIM SHUBARAMA (da izgledaju vish-strashniji koljachi, da zgoljavi, 5 stopa visok Pavle Djurishic izgleda kao sa shubarom 6’ stopa visok) I KAMAMA ZA POJASOM, koje zasigurno nisu nosili za secelje pileceg pechenja. Bash me zanima kakva ce ti ta rezolucija izgledati.