Mediji pod kontrolom Dragana Šolaka danima pokušavaju da od pitanja od nacionalnog značaja naprave jeftinu političku predstavu. Tako se u njihovom biltenu Vijesti kao centralna tema nametnulo to što gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, navodno, još nije dao izjavu u tužilaštvu povodom govora na Vučijem Dolu.

Paradoks je očigledan: ista ta redakcija, koja se predstavlja kao “čuvar javnog interesa” i “kritička javnost”, decenijama je nemušta kada je reč o Milu Đukanoviću i njegovom režimu, iako je upravo u tom periodu nestalo na stotine miliona iz državne kase, a Crna Gora sistematski opljačkana.

Selektivna pravda kao model

U zemlji gde se i dalje ćuti o švercu cigareta, korupcionaškim privatizacijama, Telekom aferi, KAP-u, prodaji državnih resursa i desetini drugih slučajeva koji su Crnu Goru gurnuli u dužničko ropstvo, određeni mediji i njihovi finansijeri pokušavaju da skrenu pažnju javnosti na govor Kovačevića na mestu istorijske bitke. Kao da je opasnije izgovoriti nekoliko rečenica na Vučijem Dolu, nego opljačkati generacije građana.

Selektivno targetiranje političkih protivnika predstavlja nastavak iste matrice: od Miloševićeve propagande, preko Đukanovićevih glasila, do današnjih “nezavisnih” medija koji vrlo zavisno rade u interesu svojih vlasnika i nalogodavaca.

Vučji Do – simbol otpora, a ne zločina

Kovačevićev govor na Vučijem Dolu bio je obraćanje na mestu gde su Crnogorci i Hercegovci pokazali otpor višestruko jačem neprijatelju. Umesto da se slavi istorija, pokušava se kriminalizovati svaka reč koja podseća na identitet i borbu za slobodu. To najbolje pokazuje da problem nije govor, već simbolika – jer se određeni centri moći trude da zatru istorijsko pamćenje i obesmisle žrtvu predaka.

Ćutanje o stvarnim aferama

Sa druge strane, o Milu Đukanoviću i njegovom bogatstvu stečenom dok je bio na čelu države – ni reči. O njegovim ofšor računima, luksuznim nekretninama i bogatstvu koje daleko prevazilazi mogućnosti jednog državnog funkcionera – muk. O odgovornosti za desetine miliona evra iznetih iz državnih kompanija – tišina.

Zašto? Zato što su i Šolakovi mediji, i oni koje kontrolišu ambasade, a često i kriminalni lobi, deo iste mreže koja je decenijama držala Crnu Goru u zarobljenom stanju.

Narod zna razliku

Građani vrlo jasno vide šta je važnije: govor na mestu istorijske bitke ili ekonomsko, društveno i moralno urušavanje zemlje. Ako je pravda jednaka za sve, onda ona mora prvo da pokuca na vrata Mila Đukanovića i njegove svite, a ne da se koristi za političke obračune sa onima koji ne pripadaju njegovom sistemu.

Dok se nameće tema govora Marka Kovačevića, pravi kriminal i korupcija ostaju zaštićeni. U takvoj Crnoj Gori selektivna pravda postaje pravilo, a propaganda zamena za novinarstvo. Ipak, istina je jednostavna: veći problem od bilo kog govora jeste tridesetogodišnja pljačka države, sprovedena pod pokroviteljstvom Mila Đukanovića.

Tagovi