Nedavno je kineski predsjednik Si Đinping poručio Luli da Kina podržava Brazil u odbrani državnog suvereniteta, a da je BRIKS „ključna platforma za izgradnju konsenzusa na Globalnom jugu“.
Za to vrijeme, tvrdi Eskobar, BRIKS stvara koaliciju koja će se suočiti sa SAD. O tome svjedoče izjave indijskog premijera Modija o „snažnom partnerstvu između zemalja Globalnog juga koje koristi svima“, i brazilskog predsjednika Lule, koji je izjavio da su „Brazil i Indija, za sada, dvije najviše pogođene zemlje“.
Ali, nema sumnje, biće pogođene i sve ostale ključne članice BRIKS-a.
Tramp više nema iluzija
Što se tiče situacije na terenu u Ukrajini, stvari su tu postale jasnije. Kijevske snage su iscrpljene, moral se urušava, a dugo obećavane „prekretnice“ su došle i prošle, ali se nikad nijesu realizovale. Čak i zapadni zvaničnici, nekada uvjereni u neophodnost da naoružaju Kijev, sada govore opreznijim tonom – o „realnim očekivanjima“.
Ipak, Tramp je pokazao da pragmatično razumije stvarnost. Za razliku od svojih prethodnika, on više nema iluzija da kijevska hunta može da „pobijedi“ ukoliko SAD nastave sa slanjem „još više novca i još više oružja“. To, uostalom, i nije „njegov rat“. Drugim riječima, SAD su pokušale i izgubile.
Predstava na Aljasci najzad može da počne. Naravno, ruski Generalštab i obavještajni aparat u Moskvi veoma dobro znaju da Tramp, ukoliko zaista želi da se izvuče iz ovog rata, mora da prekine sa naoružavanjem Ukrajine. Osim toga, američke službe moraju obustaviti pružanje obavještajnih podataka Kijevu.
To je jedini realni put ka miru. U suprotnom, svako „primirje“ bilo bi samo priprema za novu rundu rata.
Do sada su, zaključuje brazilski analitičar, Trampove carinske „ludorije“ bile djelimično uspješne, recimo u pregovorima sa šeficom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, koja se smjesta saglasila da mu da sve, i ostatak. Ali, to tako ne ide sa članicama BRIKS-a. Samo nekoliko sati prije isteka carinske „pauze“ za proizvode proizvedene u Kini, primjećuje Eskobar, Tramp je potpisao izvršnu naredbu kojom se Pekingu „produžava rok za još 90 dana“.
Jasno je i zašto: Trampu vrijeme ubrzano curi. Ako bi proglasio carine protiv Kine, ekonomija „nezamjenljive nacije“, koja je zadužena sa preko 37.000 milijardi dolara, bila bi u znatno težem položaju.
Osmijeh mačka koji će pojesti kanarinca
Na predstojeće pregovore između Putina i Trampa osvrnuo se i ruski geopolitičar i mislilac Aleksandar Dugin na sajtu „Carigrad“. Prema njegovim riječima, „rat (u Ukrajini) nije izgubljen, iako još nije dobijen“.
Šta treba da bude ruska taktika na ovim pregovorima?
Jednostavno, preporučuje Dugin: „Ne odustajati ni od čega i uzeti sve.“ Ruski mislilac smatra da ruski resursi nijesu ni približno iscrpljeni i da Kijev mora da bude „surovo kažnjen“, jer, „ako ne kaznimo Ukrajinu i Zapad za sve što su učinili, niko nas ubuduće neće shvatiti ozbiljno“.
Prema njegovom mišljenju, ukoliko bi Rusija sada zaustavila Specijalnu vojnu operaciju, to bi značilo priznanje slabosti. Ukratko, vrijedi ići na Aljasku ako je tamo pobjeda na vidiku, kaže Dugin, a ako nije – onda neka Zelenski i Kaja Kalas idu tamo bez nas.
Ilo kako bilo, Moskva i Vašington sada počinju da direktno pregovaraju i nije ih briga za takozvane američke saveznike iz EU i NATO-a, jer SAD nikad nijesu imale saveznike. Imale su samo sopstvene interese.
Za to vrijeme, primjećuje italijanski geopolitičar Andrea Marćiljano za sajt „Elektomagacine“, Tramp prijeti i obećava i stvara svoju uobičajenu dimnu zavjesu. Ipak, dodaje ovaj autor, on je taj koji je tražio sastanak sa ruskim predsjednikom.
Putin, u međuvremenu, tvrdi Marćiljano, ostaje po strani i čeka, a njegov osmijeh podsjeća na osmijeh mačka koji će pojesti kanarinca – Zelenskog. A to je ono što izluđuje Makrona, Merca, Starmera…, a Marka Rutea i sirotu Fon der Lajenovu ne treba ni pominjati.
Oni nijesu dio ove priče.
(RT Balkan)
