Poslanik SNS-a Vladimir Đukanović u razgovoru za IN4S iznosi stavove o ključnim političkim i društvenim pitanjima u Srbiji, ali i o aktuelnoj situaciji u Crnoj Gori.
Otvoreno govori o duboko ukorijenjenoj mržnji „blokadera“ prema Aleksandru Vučiću, urušavanju obrazovnog sistema i nasljeđu titoističke ideologije, kao i o napadima na Srpsku pravoslavnu crkvu i nastojanjima da se izbrišu nacionalni simboli. Osvrće se i na spoljne i unutrašnje izazove sa kojima se Srbija suočava, ulogu međunarodnih struktura u pokušajima destabilizacije države, te na dešavanja u Crnoj Gori, uključujući nedavni slučaj u beranskom selu Gornje Zaostro.
Gospodine Đukanoviću, u svom stavu o „blokaderima“ govorite da je njihova mržnja prema Aleksandru Vučiću i njegovim pristalicama postala trajno stanje, a ne prolazna emocija. Možete li nam pojasniti zašto smatrate da je to postalo neizlječivo i kako se ta mržnja održava?
Razlog je vrlo prost i tome možete naći brojne teorije velikih filozofa, ali i psihologa. Recimo, Aristotel je govorio o mržnji kao želji za uništenjem nečeg što je neizlječivo vremenom. Frojd je iznosio tezu da je mržnja stanje ega koje želi da uništi izvor nesreće. Ovi što mjesecima luduju po ulicama širom Srbije nemaju ama baš nikakvu političku ideju, niti namjeravaju da je artikulišu. Oni imaju samo jedan izvor svoje nesreće, a to je Aleksandar Vučić.
Do sada ih je na svim izborima ubjedljivo pobjeđivao, svaki put im je pokazao koliko je mudriji od njih, taktičniji, koliko gleda unaprijed u odnosu na njih. Jednostavno, niko od njih mu nije dorastao i naravno da takva situacija kod njih rađa konstantnu frustriranost koju su oni fiksirali kao izvor sopstvene nesreće, pa shodno tome smatraju da će postati srećni kada taj izvor unište. Po mogućstvu i fizički. Zato oni i zagovaraju da se Vučić obesi, strelja, da umre… Jednako tako mrze i svakog ko podržava njihov izvor nesreće i zato je kod njih mržnja odavno izgubila emotivni dio, već je postala konstanta njihovog života. Praktično neizlječivo stanje koje ih sve dublje vuče ka ambisu.
Ističete da je obrazovni sistem potpuno zakazao, a da mladi usvajaju titoistički komunizam i odbacuju tradicionalne vrijednosti. Šta smatrate da je ključni uzrok tog trenda?
Najprije više od pola vijeka agresivne komunističke propagande koja je srpskom narodu isprala mozak, a zatim i činjenice da je najveći dio tih titoista i po padu komunizma kao ideologije u istočnoj Evropi opstao na najznačajnijim mjestima u srpskom društvu roneći suze za SFRJ i Brozovim periodom. Svi oni čuvali su mjesta za svoju djecu i unuke koji su naslijedili svoje pretke i kao ostrašćeni srbomrsci, a veliki ljubitelji hrvatskog primorja i jugoslovenstva, nastavili su da truju naše društvo. Nijedna vlast nije dovoljno obraćala pažnju na stanje u kulturi, prosvjeti, visokom obrazovanju, pravosuđu, bezbjednosnom sektoru…
Bilo ko da je makar malo mirisao na nacionalno osvešćenu osobu iz tih oblasti nemilosrdno je uklanjan ili se protiv njega vodila brutalna kampanja. Tako se i stvorila ova lažna titoistička elita iz kruga dvojke koja danas hara srpskim društvom i nameće nam pelcer šta je to ispravno mišljenje. Zanimljivo, uglavnom se radi o veoma bogatim ljudima, dobrostojećem svijetu, koji je baš u vrijeme ove vlasti najviše profitirao. Mahom revoluciju podižu sa Dedinja iz vila ili ostalih bogatih dijelova Beograda.
Takođe, mahom su svi naslonjeni na sistem, jer ili rade unutar sistema ili imaju poslove sa državom. Smiješno je kada oni govore o slobodi i demokratiji ili o tome ko je intelektualac, a ko nije, jer su oni zagovornici najgoreg totalitarizma, a u vrijeme Josipa Broza klečali su do zemlje čovjeku koji je formalno bio mašinbravar.
Kako vidite način da se mladima približe hrišćanske, rodoljubive i tradicionalne vrijednosti u današnjem medijskom i digitalnom okruženju?
Isključivo aktivnijim delovanjem Srpske pravoslavne crkve. Naša Crkva je istinska mučenica u ovom teškom periodu, jer kad god da nešto učini ili se podigne, oni je nemilosrdno vrijeđaju i pljuju. Znaju oni dobro da samo SPC može da okupi narod uz sebe i koliko Srbi vole Crkvu.
To je najpoštovanija i nesumnjivo najpopularnija institucija kod Srba i Bogu hvala da je tako. Sve vlasti i sistemi, kao i ideologije, od Turaka, Austrougara, komunista, ustaša, sve su prolazile, ali Crkva je uvijek opstajala jer je Gospod stvorio da okuplja vjerujući svijet. Ona je živo svjedočanstvo naše vjere, privrženosti Gospodu, naše istorije, naših stradanja. Zato je njihov cilj da je unište, baš kao što su to htjeli i komunisti da učine.
(IN4S)
