Na srpskom groblju u Libertyvilleu, Illinois, od 1993. godine stoji spomenik Pavlu Đurišiću – jasno dokumentovan u istoriografskim izvorima, vidljiv, dostupan i poznat javnosti. Riječ je o području Sjedinjenih Američkih Država, koje se u javnom diskursu regiona često predstavljaju kao bastion demokratije i pravne države. Ipak, nijedna američka institucija nije tražila uklanjanje tog obilježja, niti je ono predmet političkih kampanja ili “antifašističkih” demonstracija.
Postavlja se logično pitanje: hoće li Demokratska partija socijalista i njeni ideološki saveznici, koji ovih dana dižu glas zbog svake ploče ili biste u Crnoj Gori, uputiti zahtjev američkim vlastima da uklone Đurišićev spomenik? Hoće li Milojko Spajić i Jakov Milatović sastaviti pismo Donaldu Trampu ili Džozefu Bajdenu sa zahtjevom da se to obilježje ukloni?
Naravno da neće. Jer iza brda se, kako narod kaže, nešto drugo valja. Ova selektivna “histerija” u Crnoj Gori pokazuje da su pojedini politički i medijski krugovi manje zainteresovani za dosljedan obračun sa fašizmom, a mnogo više za dnevno-političke obračune i ideološku kontrolu javnog prostora.
U Libertyvilleu, spomenik Pavlu Đurišiću mirno stoji tri decenije. U Crnoj Gori, ploča ili krst sa “pogrešnim” imenom postaju povod za višednevnu političku dramu. Dvostruki aršini nikada nisu bili jasniji.
Ilinois je odavno stjecište četnika i ije čudo što tamo stoji spomenik tom zločincu. U to sam imao priliku da se lično uvjerim, a tamo je i njegov simpatizer bivši glavni urednik Pobjede Nikola Ivanović ako je još živ
Jebem ti i oca i majku djubre komunisticko. Pi splacino!
Pa toj splačini od ljudi ne smeta niti sto u SAD stoji da je crnogorsku himnu napisao nacistički zločinac Sekula Drljević.