Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović i premijer Milojko Spajić promptno su reagovali po pitanju postavljanja spomenika Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro kod Berana. Pored činjenice da ni predsjednik ni premijer nisu nikada ovako promptno i unisono reagovali povodom nekih drugih mnogo važnijih pitanja u crnogorskom društvu, ove reakcije otvorile su brojne znakove pitanja na tekovinama antifašističke Crne Gore.
Uzmimo u obzir da je zakonom zabranjeno bilo kakvo isticanje spomenika saradnicima okupatora i uzmimo u obzir da Đurišić to jeste činio u svojim borbama protiv komunista, koji takođe nisu bili baš čistih ruku tokom čitavog rata a i nakon njega (Zidani Most, Goli Otok) a o čemu je Borba oštro pisala. Onda bi bilo razumljivo da određenim pojedincima zasmetaju komunistički spomenici, a pogotovo spomenik Josipu Brozu Titu u sred Podgorice.
Ukoliko se sve to uzme u obzir, može se vrlo lako sve povezati i sa pitanjem državne himne Crne Gore čiji dio je napisao deklarisani saradnik fašističkog pokreta Sekula Drljević.
Tokom javne rasprave o izboru himne, 2004. godine, pokrenuta su brojna pitanja o znatnim odstupanjima zvanično usvojenog naslova i teksta u odnosu na izvorne oblike, a posebnu pažnju stručne i šire javnosti izazvala je odluka da se kao treća i četvrta strofa zvaničnog teksta himne usvoje dijelovi pjesme Vječna naša, koju je 1944. godine ispjevao crnogorski pravnik i političar Sekula Drljević, poznat po fašističkim stavovima.
Prilikom izbora zvaničnog teksta himne, usvojene su strofe prema verziji koju je Drljević uobličio upravo kao visoki fašistički časnik, za vrijeme boravka u ustaškoj NDH, čime je zaobiđena prvobitna Drljevićeva verzija iz 1937. godine, koja je bila objavljena prije no što se Drljević afirmisao kao fašista, saradnik okupatora i ratni zločinac.
Usvajanje Drljevićevih strofa kritikovali su brojni politički i društveni činioci ne samo u Crnoj Gori, već i u inostranstvu, a polemike o spornim dijelovima himne dovele su do otvorenih podjela među građanima Crne Gore. U polemikama o tekstu himne aktivno je učestvovao i Filip Vujanović, predsjednik Crne Gore (2003-2018), koji je u više navrata kritikovao usvajanje Drljevićevih strofa, od kojih se javno ogradio, založivši se za izmjenu zvaničnog teksta himne.
Vujanović je u raznim prilikama isticao da je usvajanje Drljevićevih stihova neprihvatljivo zbog toga što je njihov tvorac bio fašista, odnosno nacista, a istim povodom je upozoravao i na opasnost od jačanja ekstremnog crnogorskog nacionalizma i šovinizma.

I Drljević i Đurišić su bili saradnici fašista. Dvije gnjide. A svima onima koji i danas podržavaju ideje za koje su se zalagala pomenuta dva monstruma, treba oduzeti pasoše Crne Gore ili ih makar udariti po džepu tj. novčaniku.
Ali kako očekivati da će išta na bolje krenuti u ovom narodu, kada ljudi poput novinara Borbe, te Raja i njegove kamarile, veličaju četničkog zločinca i u 2025. godini, jer ne znaju ni o čemu drugom da pišu i polemišu.
A za koje se to monstruozne ideje borio Sekula Drljevic, koliko je ljudi stradalo od te njegove ideje a koliko od cetnicke ideologije velikosrpske Pavla Djurisica, koga su to klali pristalice Sekule Drljevica, klali muslimane i vrsili etnicko ciscenje, to su dvije neuporedive kategorije bravu jedan!
A gledaste li fi fotografije cetnika i ustasa, u najtoplijem zagrljaju, !?
Ovo sto su danas napravili boljsevici i dovjeka ugrozeni je alarm koji ce pokrenuti reviziju istorije
Ovo je istorijski dan od kada ce krenuti pisanje istorije na osnovu dokaza
Spomenik Djurisicu ne smeta Americi predvodnici antifasisticke koalicije, ali boljsevicima i dovjeka ugrozenim smeta