Otvorena Pandorina kutija crnogorske duboke države: Rasvetljavanje ubistva Gorana Žugića okidač za otkrivanje svih ubica!

Izjava ministra unutrašnjih poslova Crne Gore Danila Šaranovića da je, prema operativnim podacima, nekadašnjeg savjetnika predsjednika Mila Đukanovića – Gorana Žugića – ubio Ivan Delić, po nalogu Darka Belog Raspopovića i Branislava Mićunovića, predstavlja potencijalno najeksplozivniji trenutak u novijoj crnogorskoj političko-bezbjednosnoj istoriji.

Rušenje zida ćutanja

Riječ je o likvidaciji iz 2000. godine koja je desetljećima predstavljala tabu-temu unutar struktura vlasti i bezbjednosno-obavještajnog sistema. Gorana Žugića ubio je nepoznati napadač hicima iz pištolja ispred ulaza u njegov stan u Podgorici, a njegov smrtni slučaj ostao je nerazriješen uprkos očiglednom političkom kontekstu. Danas, 24 godine kasnije, Šaranović iznosi tvrdnje koje, ako se potvrde, impliciraju da je ključne likvidacije u zemlji – uključujući i ovu – naručivao vrh kriminalno-obavještajne vertikale iz sjenke, koja je djelovala paralelno s formalnom državnom hijerarhijom.

Raspopović, Mićunović i Delić: Trojka iz senke

Imena Darka Belog Raspopovića i Branislava Mićunovića, poznatijeg kao Brano, u crnogorskoj javnosti godinama su sinonim za sivu zonu vlasti – sponu između bezbjednosnih službi, podzemlja i političke moći. Raspopović je decenijama bio povezan sa tajnim službama, dok je Mićunović slovio za „kuma“ organizovanog kriminala na Balkanu. Povezivanje Ivana Delića kao neposrednog izvršioca – ukazuje na to da je mreža djelovala sa preciznošću i logistikom koja je mogla postojati samo uz institucionalnu zaštitu.

Potencijalni domino efekat

Ako se ispostavi da su tvrdnje zasnovane na kredibilnim operativnim saznanjima, ova objava bi mogla izazvati lančanu reakciju: očekuje se otvaranje slučajeva i drugih nerazjašnjenih likvidacija koje su godinama bile ignorisane ili zataškavane – od ubistva Duška Jovanovića, preko likvidacija među članovima kotorskih klanova, do političkih atentata i misterioznih nestanaka. Crnogorski bezbjednosni sistem mogao bi se suočiti sa sopstvenim temeljima.

Šaranovićev politički hazard

Ministar Šaranović očigledno je odlučan da ide do kraja. Njegov potez ne liči na klasičan politički manevar – više je nalik objavi rata strukturama koje su stvarale i kontrolisale paralelnu državu. Ipak, u ovom trenutku nije poznato da li je riječ o izdanju operativnih podataka u funkciji javnog pritiska, pripremi pravosudne akcije, ili o političkom manevru usmjerenom na preusmjeravanje pažnje. U svakom slučaju, potez nosi ogromne rizike, kako po njega lično, tako i po stabilnost bezbjednosnog aparata.

Može li sistem podnijeti istinu?

Ostaje ključno pitanje: da li crnogorska država ima institucionalni kapacitet i političku volju da sprovede postupke protiv aktera koji su decenijama uživali imunitet i imali upliv u sve pore moći? Ako je istina ono što Šaranović tvrdi, onda bi to značilo da je crnogorski državni aparat bio zarobljen od strane hibridne strukture u kojoj su se spajale službe, kriminal i politika.

Ukoliko se istrage zaista otvore i sprovedu do kraja, Crnu Goru očekuje period dubokih potresa. Ako, pak, sve ostane na nivou senzacionalističkih objava, biće jasno da ni nova vlast nije spremna da se istinski suoči sa prošlošću. A to je onda već viđena matrica – sa novim imenima, ali starim obrascima.

U svakom slučaju, ova izjava nije kraj, već početak. I zavisi od institucija – tužilaštva, policije, sudstva – da li će Crna Gora zaista početi da izlazi iz mračnog zagrljaja svojih duhova iz devedesetih i dvehiljaditih, ili će ih još jednom samo prefarbati.