Kako se iz dana u dan gase studentski protesti u Srbiji, svakome postaje polako jasno da će na kraju svaka ptica svome jatu da poleti i da iskrene srpske patriote na time protestima nisu nikada ni imali što da traže. To se potvrđuje i danas kada u drugosrbijanskom pumpačkom mediju, filijali Nove.rs, Radaru rade intervju sa ni manje ni više nego – Danilom Marunovićem!

Ovaj pumpadžijski portal u zaista je lijepom ruhu predstavio Marunovića. Još nema, kažu, četrdeset a odavno je u intenzivnoj žiži javnosti. Bilo da je u prvim redovima odbrane Crne Gore, bilo da je postavio neku od predstava koje znače uspjeh i gledanost. Poslednja je Gospoda Glembajevi u Crnogorskom narodnom pozorištu.  Davno je odučio da će kroz život ići ili bez straha, ili neće ići uopšte. Tvrdi da je to posledica vaspitanja. I kada ga BIA prije manje od mjesec dana izvuče iz beogradskog hotela Opera i privede u svoje prostorije, ispituje pet sati i otpraši na granicu sa Sjevernom Makedonijom, on kaže da strah nije opcija.

Ovo su samo neke od teza kojima ovaj pumpački portal hvali Marunovića koji je prije svega petnaestak dana dizao revoluciju na Gorici protiv Saše Mujovića i Bećira Vukovića a sada očigledno prešao i na regionalni nivo – ponovo da ruši predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Krajnje zanimljivo, mnogima od „domaćih pumpača“ ovo prolazi ispod „radara“, te strukture su bespogovorno kritikovale Marunovića kada je napao na Sašu Mujovića i Bećira Vukovića, međutim, u rušenju vlasti u Srbiji, Marunović je izgleda tim strukturama partner. Stoga se postavlja pitanje kakve su to osobe koje bi se mogle svrstati i na jednu i na drugu stranu, u zavisnosti od toga šta im u tom trenutku politički odgovara.

U intervjuu Radaru Marunović pak iznosi većinu onoga što crnogorska javnost već ima prilike da sluša, ali srpska javnost ne. Jer zašto ne dati prostor njihovoj čitalačkoj publici da im Marunović objasni da je Slobodan Milošević najveći zločinac Balkana, da je kralj Aleksandar Karađorđević (inače jedini kralj rođen na Cetinju) proglašavan Palikućom (iako je najljepše zgrade na Cetinju upravo on izgradio) a da Marunović Srbiju danas vidi kao u filmu Živka Nikolića, u crnomantijaškom stilu.

Ovim Marunović ponovo napada na Srpsku pravoslavnu crkvu ali i na srpski narod u svojoj biti, međutim, važnije je da kako srpska tako i crnogorska javnost znaju ko je ovdje trenutno u sprezi te da je očigledno da se sada i zvanično Druga Srbija zvanično svrstala u red sa Prvom i Drugom crnogorskom familijom, te da sada više niko nema izgovora da kaže kako nije upućen – ko u stvari pokušava da sruši vlast u Srbiji. Svakako, i metode su im postale slične. Burlikanje po ulicama, kako Podgorice tako i Beograda, samo konačno povezuje te dvije strukture koje su postale itekako bliske.

Marun se nadalje ispovijeda i navodi da od kada ga je BIA posjetila, svi njegovi poslovi i angažmani u regionu su otkazani.

„Nije Srbija kraj svijeta. Upravo sam u novim pregovorima, dogovaram režije na nekim drugim krajevima svijeta, u Kazahstanu, na primjer. Koliko god Srbi mislili da su nebeski narod, nebeski svod je malo širi od toga i vjerujem da moje vrijeme tek dolazi“, kazao je on Radaru.

„U Crnoj Gori se ne može dogoditi otpor prema SPC kakav pruža građanska Srbija“

On dodaje da se nikada ne bi moglo desiti u Crnoj Gori da tajna policija odvede nekoga u svoje prostorije kao što je njega srpska BIA. (Ipak mnogi slobodni intelektualci ubistva dovode u vezu sa nekadašnjom službom, Duško Jovanović, Slavoljub Šćekić; Takođe se može pomenuti i slučaj prisluškivanja od strane ANB-a a za šta se sudi bivšeg direktoru Dejanu Peruničiću prim. aut.)

„S druge strane, u Crnoj Gori se ne bi mogao dogoditi otpor kakav građanska Srbija pruža Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Mislim da Crna Gora i Srbija, bez obzira na svoje istorijske kontroverze i srpski imperijalizam koji će uvijek postojati u odnosu na Crnu Goru kao navodno izvorište srpskog mita, da te dvije države danas, u trenutku otpora totalitarizmu, treba da se međusobno inspirišu, da budu zajedno na emancipatorskoj ravni. Zato smatram da je pogrešna intervencija srpskih blokadera da usvoje kontekst srpske mitomanije kao mehanizam za okupljanje većeg broja pristalica. To se neće desiti, jer to nije vrijednosna podjela po kojoj se identifikuju ljudi na njihovoj strani. Isto tako i u Crnoj Gori. Onog trenutka kada ste im oduzeli pravo da daju nagrade trećerazrednim, velikodržavnim, mitomanskim pjesnicima i kada ste ih konfrontirali sa Milošem Karadaglićem, globalno poznatim gitaristom koji nastupa u Karnegi holu i Rojal Albert holu, tog trenutka oni su izgubili tlo pod nogama i ušli u paniku“, tvrdi ovaj kolumnista i režiser.

 

Tagovi