Dugo smo težili bratstvu i jedinstvu, nekada smo se dijelili na četnike i partizane, na one “sa istoka” i one “sa zapada”, na Srbe i Crnogorce. Ta podjela počivala je na istorijskim traumama, strahovima i uspomenama. Ali došao je trenutak kada smo priznali – te granice su nas uvek razdvajale, nikada učinile jačima.
Danas, međutim, borba dobija novo obličje. Zaboravili smo ponekad one stare mitinge i na Crnu Goru ukrašenu zastavama. Naše stare podjele gurnute su u zaborav, ali u njihovom mjestu iznikao je još moćniji jaz – sada smo počeli da se dijelimo na fašiste i naciste.
Sve je to kulminiralo kada je napadnut gradonačelnik Podgorice Saša Mujović i kada su mu pojedine pristalice ekstremističkih ideologija skandirali da je fašista iako nikako nisu obrazložili zašto su tako i pričali. I dok jedni optužuju Mujovića da je fašista, sa druge strane stižu optužbe upravo ovim strukturama da su – nacisti!
I iako su ove dvije struje sarađivale u Drugom svjetskom ratu očigledno je da su se u Crnoj Gori našle na suprotnim stranama. Krajnje je simptomatično da kada imamo jedne koji u pokušaju diskreditacije jedne proglašavaju fašistima, sa druge strane upravo te strukture se proglašavaju nacistima.
Međutim, postavlja se pitanje da li svaki političar mora biti ili masonerijski iluminata, ili tajni Hitler? Podsjetimo se – fašizam i nacizam nisu puki politički pokreti, već istorijske pošasti koje su dovele do užasa Drugog svjetskog rata. A pretvaranje svakog neslaganja u optužbu za fašizam/nacizam samo potkopava kredibilitet onih koji se zaista bave borbom protiv mržnje. Štaviše, gubi se svaka razlika između onih koji svoje stavove iznose demokratskim sredstvima i onih koji zaista propagiraju nasilje i rasnu netrpeljivost.
Ali, to je Crna Gora, zavadili bi i pomirene, a iako više nismo četnici i partizani, i dok još odlučujemo jesmo li Srbi ili Crnogorci, jednostavno se dolazi do zaključka – da bi i ludoga „poluđeli“!
Svakako izgleda da nikom više nije dovoljno da političkog oponenta nazove izdajnikom, kriminalcem ili korumpiranim aparatčikom. Ne, sada su svi Hitleri ili Musoliniji – samo različitih verzija. I dok se građani sve teže odlučuju da li da na izborima podrže „fašistički urbanizam“ ili „nacistički turizam“, političke elite se takmiče ko će uvredom više da postigne manje.
Ako ovako nastavimo, možda nas jednog dana i Evropska unija prizna kao prvu državu na Balkanu koja je uspjela da napravi novi politički spektar: od ultrafašista do hipernacista – sve domaće, sve autentično, sve crnogorski brend!
Sad se djelimo na fašiste,naciste i Srbe.