Piše: Vuk Kovačević
I ove godine, kao i svake prethodne, dani oko 11. jula ponovo se pretvaraju u pozornicu za jednostrane optužbe, politizaciju tuge i stalno upiranje prstom u Srbiju. Umjesto dostojanstvenog sjećanja na žrtve, kao da je glavni cilj ponovo proglasiti Srbiju i čitav srpski narod vječitim krivcem za sve zlo koje se desilo devedesetih. I to bez želje da se sasluša i druga strana, da se pogleda cijela slika, da se sagledaju svi gubici i sve patnje.
Srbi su, kako se godinama uporno pokušava prikazati, narod koji se treba stidjeti sopstvene istorije. Ako ne prihvatimo etiketu „genocidnog naroda“, onda smo negatori, zločinci, nacionalisti. Ako tražimo da se priznaju i srpske žrtve, onda relativizujemo zločine. Ako pomenemo Bratunac, Kravicu, Vozuću, Ozren, Sarajevo – odmah se dočeka s prezirom. A sve to su stvarni zločini. Prave žrtve. Pravi ljudi koji su ubijani, nestajali, nestali u tišini, bez priznanja i bez pravde.
I onda, naravno, svake godine se otvara sezona lova na predsednika Aleksandra Vučića. Zato što ne pristaje da izgovori tu riječ – genocid – kojom se ne želi priznanje bola, već politički pečat koji bi Srbiju vječno nosila kao krivca pred svijetom. Napadaju ga jer brani dostojanstvo Srbije, jer ne pristaje na kolektivnu krivicu, jer zna da pomirenje ne dolazi kroz ponižavanje i pritiske.
Vučića linčuju simbolično i verbalno svakog jula, ne zato što negira tuđe žrtve – nego zato što traži pravdu i za naš narod. I to je problem – u svijetu gdje se jedni proglašavaju isključivim žrtvama, a drugi trajnim zločincima, svako ko traži ravnotežu i istinu postaje meta.
Pa se onda desi da čovjek ode u Potočare da položi cvijeće, da pokaže poštovanje, a dočeka ga kamenica i mržnja. I niko za to ne odgovara. I još se čudimo što ne želi da pognute glave potpisuje ono što svi od njega očekuju. A mi – narod – vidimo i pamtimo. Znamo da ovo nije borba za istinu, već za političku dominaciju, za kontrolu narativa u kojem Srbi nemaju pravo na glas.
I dokle više? Dokle da trpimo etikete, da budemo kolektivni zločinci po tuđem mjerilu? Da li iko vjeruje da će se tako doći do mira, pomirenja, međusobnog poštovanja?
Mi znamo šta smo prošli. Znamo da su naši sunarodnici ginuli i nestajali. Znamo da nismo narod bez savjesti, ali nismo ni narod bez ponosa. Srbija neće pristati na to da nosi tuđi narativ. I Vučić, koliko god ga kritikovali, to jasno pokazuje: pomirenje da – ali poniženje ne.

Страшне ствари се откривају последњих дана које се збивају у српском правосуђу. Тај део државе потпуно је отет од државе и над њим не постоји апсолутно никакав надзор. Да ли сте свесни колико је дубока држава овладала нашим системом?Победа над обојеном револуцијом мора да се искористи за корените промене и озбиљан обрачун са дубоком државом. У супротном, појешће нас и уништити као земљу.
Srbija smeta svima jer je nezavisna i jaka drzava, pq je najlakse baciti krivicu na srpski narod.
Srbija se ne moze tako lako slomiti!
Kakva budalastina ,Bosnjaci oplakuju prazne grobove
U srebrenici nije bilo onoliko zrtava muslimana koliko izmisljaju Bosnjaci i NATO zlocinci
Srebrenica je debelo preuveličana, to ko hoće da vidi vidi i kod Bošnjaka
Užasno mnogo prljavštine i kompromitovanja ima pod plaštom lazne Srebrenice.
ćuti se o 3500 Srba ubijenih oko Srebrenice, ničije ime sa tog spiska nije upitno, dok spisak ubijenih muslimana ne postoji, a mnoga imena su otkrivena među živima.
u svrhu jedne globalne laži ,majke Srebrenice, uz veliku finansijsku nadoknadu, one ćute o istini.
Meni je najmonstruoznije u svemo tome oko Srebrenice to, što mnoge žene znaju kako su njihovi stradali, a neće da kazu.
Задатак тзв. суда тзв.бих је да свим средствима спријечи да истина дође на видјело
Лаж о Сребреници не сме пасти јер би тиме пала и тзв. бих
Pa ono naroda sto su ostavili u Srebrenici Srbima na cuvanje (zene i djeca) je i ostalo zivo
Svi oni koji su izginuli u Srebrenici bili su planski zrtovani ili su bili kolateralna steta koje uvijek nazalost u svakom ratu ima.
Prava istina o laznoj Srebrenuci je poznata i ona polako izlazi na videlo dana.
da nesto smrdi, e to je sigurno. Neces lako naci muslimana ili Hrvata da laje na svoj narod kao sto ih Srbi imaju
Istina,koja u ratu obicno prva nastrada, na Balkanu je retko kada bila na nekoj ceni a danas, danas izgleda nije ni pozeljna.
Mnogi koji su po Kanadi i Americi i drugim zemljama a vode se kao zrtve i dolaze sa kanadskim pasosima i traze da im se izda licna karta a vode se kao zrtva genocida. Samo takvih ima oko 500. Ovo su zvanicni podaci
A ko je u Srebrenici i oko Srebrenice pobio 3600 srba i popalio srpska sela,mnogo vise nego njihovih izmisljenih 8000
iza svega stoji politicki vrh BH na celu sa zlocincem Alijom Izetbegovicem
Alija je zrtvovo svoj narod i izdao komandu svojima da pobiju vlastiti narod.
Наравно да је све монтирано. Ђубрад