Gledanje i slušanje ubrzanog sadržaja postaje sve češće u digitalnom okruženju, bilo da su u pitanju video snimci, podkasti, audio knjige, onlajn predavanja… Među mlađom populacijom, naročito studentima, ova navika postaje uobičajena – gotovo devet od deset njih ubrzava sav sadržaj koji gledaju na internetu. Iako štedimo na vremenu, da li zaista upijamo sve potrebne informacije?
Razlozi zašto bismo konzumirali sadržaj brže nego što je prvobitno zamišljeno su očigledni – efikasnije je, zahtijeva manje vremena, više sadržaja možemo savladati u kraćem roku, a neke teme uvijek možemo i više puta preslušati radi boljeg razumijevanja, ako je potrebno… Brža reprodukcija audio i video snimaka takođe može i olakšati koncentraciju, jer ostavlja manje prostora da nam misli odlutaju.
Ipak, postoje i manje očigledne posljedice. Kada slušamo govor, mozak prolazi kroz tri faze obrade: Prvo „kodira“ informacije, zatim ih skladišti, pa tek onda koristi. U fazi kodiranja, potrebno je vrijeme da se dolazeće riječi izdvoje i povežu sa postojećim znanjem.
Iako ljudi prirodno govore brzinom od oko 150 riječi u minuti, većina nas i dalje može razumjeti govor i na 300 ili čak 450 riječi u minuti – međutim, razumijevanje ne znači i dugoročno pamćenje izgovorenog.
Informacije koje se obrađuju smještaju se u „radnu memoriju“ mozga, to jest privremeni sistem zadužen za njihovu organizaciju i pripremu za prenos u dugoročnu memoriju. Ova memorija, međutim, ima svoje granice, a ako informacije stižu prebrzo, može doći do preopterećenja, što dovodi do manje zapamćenih podataka i slabijeg razumijevanja.
Jedna šira analiza obuhvatila je 24 različite studije koje su ispitivale kako brzina video predavanja utiče na učenje. Učesnici su nasumično podijeljeni u grupe: jedni su gledali predavanje normalnom brzinom, a drugi pri brzinama kao što su 1,25x, 1,5x, 2x i čak 2,5x. Nakon gledanja, svi su rješavali identičan test koji je mjerio koliko su informacija upamtili, bilo kroz otvorena pitanja ili testove sa višestrukim izborom.
Povećanje brzine reprodukcije negativno utiče na pamćenje informacija, pokazali su rezultati, a ovaj efekat je bio očigledniji kako se brzina povećava. Do brzine od 1,5 puta, uticaj je bio minimalan, ali već kod brzine od 2 puta pa naviše, količina nezapamćenih informacija bila je značajno veća.
Jedan od zanimljivijih nalaza odnosi se i na starije ljude. U jednoj od studija, osobe starosti od 61 do 94 godine bile su osjetljivije na posljedice ubrzanog gledanja u poređenju sa mlađim, što se najvjerovatnije može pripisati prirodnom smanjenju kapaciteta radne memorije s godinama.
Ovo sugeriše da bi starijima više odgovaralo gledanje sadržaja normalnom ili čak usporenom brzinom kako bi bolje obradili informacije.
Iako ovi rezultati pružaju vrijedne uvide, ostaje nekoliko otvorenih pitanja. Na primjer, još nije jasno da li se negativan efekat ubrzanog gledanja smanjuje kod onih koji tu praksu češće koriste, jer moguće je da mlađi odrasli bolje podnose brzu reprodukciju upravo zato što su naviknuti na nju. Međutim, za to trenutno ne postoje dokazi.
Takođe, nepoznato je da li postoje dugoročne posljedice po mentalne sposobnosti ili funkciju mozga kao rezultat redovnog gledanja ubrzanog sadržaja. Teoretski, efekti mogu biti pozitivni – kao što je poboljšana sposobnost da se nosimo sa velikim količinama informacija – ili negativni, poput mentalnog zamora izazvanog stalnim preopterećenjem, prenosi „Konverzejšn“.
Na kraju, čak i ako ubrzana reprodukcija ne utiče na pamćenje, postoje naznake da cjelokupno iskustvo može biti manje prijatno, što bi moglo uticati na motivaciju i smanjiti volju za učenjem. Sa druge strane, kako sve više ljudi usvaja ovu praksu, možda će se vremenom stvoriti nova kognitivna navika, koja će promijeniti način na koji obrađujemo digitalne informacije u budućnosti.
(RT Balkan)
