Profesorka kulturne antropologije Rebeka Brajant kaže da je izgradnja džamija samo jedan dio turske infrastrukturne politike i to ne samo na Zapadnom Balkanu.
Namazgah-džamija u Tirani, glavnom gradu Albanije, sa svojim minaretima visokim 50 metara i prostorom za oko 8.000 vjernika, spada među najimpresivnije islamske bogomolje na Balkanu. Njenu izgradnju je, između ostalih, sa oko 30 miliona eura finansirala turska vjerska uprava Dijanet. Arhitektonski uzor bila je istanbulska Ahmedija ili Džamija Sultana Ahmeda, poznata još i kao Plava džamija, piše „Dojče vele“.
U oktobru 2024. godine, turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan došao je u Tiranu na otvaranje džamije, nakon desetak godina izgradnje. Tom prilikom potpisao je sporazum o saradnji s Albanijom u oblasti poljoprivrede i obrazovanja, i poklonio zemlji nekoliko dronova turske proizvodnje. Takođe je Dijanetu obezbijeđen uticaj u upravnom odboru nove džamije, a imenovan je i turski imam – što je izazvalo nezadovoljstvo u albanskom društvu.
Prije te džamije, u Tirani su, nakon pada komunizma 1990. godine, već bile izgrađene reprezentativna katolička i pravoslavna crkva, 2001. i 2014. godine. Pod diktatorom Enverom Hodžom, Albanija se proglasila prvom ateističkom državom. Od 1967. godine religije su bile zabranjene, a sve vjerske institucije zatvorene.
„Primjer Namazgah-džamije pokazuje kako Turska djeluje kao regionalna sila na Balkanu i pokušava da proširi svoj uticaj putem izgradnje džamija. Izgradnja džamija kao oblik ‘meke moći’ usko je povezana s ekonomskim, političkim i vojnim interesima. Međutim, lokalni akteri imaju određeni manevarski prostor i koriste ga“, kaže Natali Klaje, sociološkinja sa Visoke škole za društvene nauke u Parizu za „Dojče vele“.
Turska je dosljedno zastupala svoje interese: tako su od 2017. do 2019. godine radovi na Namazgah-džamiji bili obustavljeni, jer je Turska od Albanije tražila izručenje nekoliko osoba za koje se tvrdilo da su bliske pokretu Fetulaha Gulena. Nakon pokušaja puča 2016, Erdogan je za neuspješni državni udar okrivio pokret sada pokojnog propovjednika Gulena i progoni njegove članove, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Tek nakon što su te osobe izručene Turskoj, radovi su nastavljeni.
Turska je zamijenila Saudijsku Arabiju
Danas je Turska vodeći finansijer izgradnje džamija na Zapadnom Balkanu. To nije bio slučaj u prvim godinama nakon raspada bivše Jugoslavije.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine, oko 600 džamija potpuno je uništeno, a stotine drugih oštećene, navodi stručnjak Robin Konje u svojoj studiji o izgradnji džamija u Bosni i Hercegovini.
Nakon završetka rata 1995. godine, Saudijska Arabija je bila glavni sponzor obnove i izgradnje novih džamija u BiH. Tek nakon napada 11. septembra 2001. i dolaska Erdogana na vlast 2002, Turska je postepeno preuzela vodeću ulogu.
Erdoganov „infrastrukturni imperijalizam“
Turska sebe pak vidi kao nasljednicu Osmanskog carstva na Balkanu i naglašava svoj status regionalne sile. Tu se ne radi samo o vjerskoj politici Erdoganove Radničke partije (AKP).
„Izgradnja džamija je samo jedan dio turske infrastrukturne politike – ne samo na Zapadnom Balkanu, već i na Kavkazu, u Centralnoj Aziji, Sjevernoj Africi i podsaharskoj Africi“, kaže Rebeka Brajant, profesorka kulturne antropologije na Univerzitetu u Utrehtu.
Izgradnju džamija treba posmatrati u širem geopolitičkom kontekstu. Bilo da se radi o željezničkim prugama, lukama, hotelima ili tržnim centrima – turski investitori su prisutni u velikom obimu od Bosne i Hercegovine, Gruzije i Kazahstana, do Sjevernog Kipra i Senegala. Na mnogim tenderima poslovi su dodijeljeni firmama bliskim Erdoganu. Brajant tu vrstu političkog uticaja naziva „infrastrukturnim imperijalizmom“.
Mega-projekti poput kompleksa u turskom dijelu Nikozije, na Sjevernom Kipru, koji je Erdogan otvorio u maju 2024. godine nakon pet godina izgradnje – a koji obuhvata predsjedničku palatu, zgradu parlamenta, velike hotele i džamiju (koja u trenutku otvaranja još nije bila završena) – predstavljaju „geopolitičke prostore u kojima Turska izražava svoju viziju budućnosti“.
Erdogan tu ide na etničke, vjerske ili istorijske sličnosti i koristi retoriku „bratstva“ i „zajedničke sudbine“ koja povezuje Tursku s tim zemljama.
„Projekti bi trebalo da pošalju poruku: ‘Mi smo budućnost. Mi smo moderniji od Zapada'“, objašnjava antropološkinja Brajant.
Tako su izgradnje džamija, ali ne samo džamija, dio turske vizije budućnosti u kojoj Zapad više nije krajnja tačka progresa.
(RT Balkan)
