Ministar Dejan Vuk Stanković: Rektor Đokić je promoter rušenja države, politički lider i vjerovatni predsjednički kandidat

Nedopustivo je da Vladan Đokić promoviše nasilje i daje indirektno zeleno svjetlo za sukobe na ulicama Beograda. To je uradio više puta. Ne znam samo zašto ne da ostavku na mjesto rektora i ne prepusti se političkom djelovanju, poručuje je ministar Dejan Vuk Stanković

„Otmica univerziteta nije izraz građanske hrabrosti, već društvena destrukcija i rušenje pravnog poretka. Ne dam ni pedalj prosvjetnog sistema blokaderima, spasićemo univerzitet i Srbiju! Prosvjetni sistem biće okosnica društvenog razvoja, prilika za životne šanse svakog čovjeka, biće duh slobode, nacionalne samodiscipline, patriotizma i povezivanja sa svijetom. Što se tiče dogovora Macut – Đokić, volio bih da se obnovi univerzitetski život. Sve što je bilo do Ministarstva prosvjete, mi smo uradili i uradićemo.“

Ovo za Kurir poručuje ministar prosvjete dr Dejan Vuk Stanković, koji u intervjuu nedjelje otkriva kako će izgledati prijemni ispit za fakultete, kako tumači motive rektora Univerziteta u Beogradu (BU) Vladana Đokića, koliko je Univerzitet izgubio politizacijom…

Kako napreduje nadoknada nastave na fakultetima i kada možemo očekivati završetak tekuće akademske godine?

– Nadoknada je krenula na svakom fakultetu prema dinamici koju definiše pojedinačna akademska ustanova. To je moralni i profesionalni dug visokoškolskih ustanova prema studentima, državi i društvu. Još dva fakulteta BU nisu prihvatili režim nadoknade i njihova sudbina će biti onakva kakvu su izabrali. Fantazma o „revoluciji preko univerziteta“ je karikaturalna i štetna. Nisam „nadležan“ da im pomažem, a nešto i ne bih im kvario bizarnu zabavu. Akademski „revolucionari sa Alibabe“ će uskoro biti suočeni sa konkurencijom. Ta okolnost će im biti veći izazov od besmislenih šatora na glavnim beogradskim ulicama.

Istina je da je BU izgubio na privlačnosti kao obrazovna institucija. Verovatno na duži vremenski period. Trenutno stanje je ozbiljna opomena i poziv da krenemo u suštinske reforme ne bi li afirmisali i ideju univerziteta kao centra nauke i nastave, ali i okosnice društvenog razvoja. Dramatična politizacija univerziteta je višestruko opasna i društveno štetna. Oporavak od prosvetne obojene revolucije, nažalost, trajaće godinama.

Date su upisne kvote, a najavljeno je da će se prijemni ispiti za fakultete održati tokom posljednje nedelje jula. Kako će isti izgledati s obzirom da su pojedini fakulteti i dalje fizički u blokadi?

– Nadam se da će biti organizovan korektan i zakonit ispit. Prijemni ispit za srednje škole pokazao je da je tako nešto moguće. Fakulteti, uz pomoć Ministarstva, treba da se potrude da provera znanja i kompetencija učenika bude adekvatno sprovedena. To je u interesu svih: fakulteta, studenata i države.

Po prvi put će se ispiti onih fakulteta koji su još u blokadama održavati i van zgrada fakulteta, u bolnicama, vrtićima, sajamskim halama… Kako će izgledati ti ispiti?

– Izgledaće pomalo čudno, ali to je odraz zlehudog vremena u kojem živimo. Bolje tako nego nikako. Najvažnije je da prijemni ispit bude sproveden na fer i pošten način. To dugujemo budućim studentima i njihovim roditeljima.

Premijer Đuro Macut i rektor BU Vladan Đokić postigli su nedavno dogovore koje su mnogi protumačili kao dugoočekivani pomak u rješavanju krize na Univerzitetu. Pa ipak, nakon toga, javnost je mogla da vidi rektora Đokića u ulozi govornika na skupu za Vidovdan, sa koga je poslato „zeleno svjetlo“ za građansku neposlušnost, nakon čega smo svjedočili nemilim scenama nasilja i sukoba sa policijom, koji i dalje ne jenjavaju. Da li čovjek koji želi da se studenti vrate u klupe, a situacija u zemlji normalizuje, pravi ovakve poteze? Kako tumačite njegove motive?

Gospodin Đokić je politički lider i vjerovatni predsjednički kandidat. Nedopustivo je da promoviše nasilje i daje indirektno zeleno svjetlo za sukobe na ulicama Beograda. To je uradio više puta. Ne znam samo zašto ne da ostavku na mjesto rektora i prepusti se političkom djelovanju? Moguće je da, uz pomoć jednog dekana na BU koji neće nadoknadu nastave, namjerno izaziva krizu na univerzitetu i to zbog lične promocije. Takođe, Đokić i saradnici preko krize na univerzitetu traže šansu da politički „potpale“ druge sfere društva. Ne radi rektor ništa slučajno i nasumično. Posebno je „dirljivo“ kada iznevjeri mogući dogovor, a državu optuži da sprovodi represiju ili kada u razgovoru mijenja temu, pravi se „Englez“, a onda istrči u javnost u Briselu i napada Ministarstvo prosvete ili se demagoški krije iza studenata. Malo je pretjerao za Vidovdan i sporan je njegov legitimitet u procesu rješavanja krize. Jedino mi se čini da je Vladan Đokić medijski neuverljiv… Treba podsjetiti da „rektor Vladan“, kako ga zove okruženje, ne bi bio to što jeste da njegov izbor za tu poziciju nije podržala sadašnja vlast, koju bi sada nasilno da sruši. Što se tiče dogovora Macut – Đokić, volio bih da se obnovi univerzitetski život. Sve što je bilo do Ministarstva prosvete, mi smo uradili i uradićemo. Kvote za upis na fakultete su odobrene, iako je rektor Đokić promoter rušenja države. Ministarstvo prosvete je na strani univerziteta, studenata i u službi države i društva. Kada je premijer dao uputstvo šta treba uraditi da se normalizuje stanje, svi prateći dokumenti su bili gotovi za 48 časova ili kraće. Član sam kabineta prof. Macuta i poštujem ga i kao premijera i kao čovjeka.

Da li kao ministar prosvjete možete da garantujete budućim brucošima i njihovim roditeljima da će nove generacije upisati fakultetska predavanja, a ne fakultetske blokade?

• Nažalost, te garancije primarno i prvenstveno treba da pruže rektori i dekani. Garantujem kao ministar da će inspekcijski nadzor biti efikasan i odgovoran. Svako ko bude profesionalno posvećen i angažovan, biće uvažavan i cijenjen kao stručnjak i čovjek bez obzira na politička opredjeljenja. „Blokaderi“ nemaju naročito ni izgleda, ali ni budućnosti. Vrijeme ih je pregazilo zbog štete koju su napravili i još uvijek prave. Vjerujem da će mladi moći nesmetano da studiraju i boriću se za njihova prava. Ministarstvo prosvjete dalo je finansijska sredstva za učenički i studentski standard u vanrednim okolnostima. Nećemo da studenti pate zbog političkih ambicija dijela građanski neodgovornih profesora koji ne razlikuju profesionalne obaveze od svojih političkih prava. „Otmica univerziteta“ nije izraz građanske hrabrosti. To je društvena destrukcija i rušenje pravnog poretka. A što se tiče političkih sloboda, ima ih u Srbiji koliko hoćete. Imate 124 registrovane stranke, dakle kome je do političkog angažmana, neka se njime bavi, prethodno neka obavi profesionalne obaveze. Nema kajanja, izgovori me ne zanimaju.

Kada ostanete nasamo sami sa sobom, nakon svega što ste već i vi i vaša porodica doživjeli, da li ste nekad rekli samom sebi: „šta mi je ovo trebalo?“

• Ne, zaista ne. Prihvatio sam izazov i idem do kraja. Ne dam ni pedalj prosvjetnog sistema blokaderima. Prosvjetni sistem će biti zasnovan na zakonitosti, poštovanju akademskih praksi, tehnološkim inovacijama i meritokratiji. Ne zanimaju me izgovori. Prepreke shvatam kao izazove.

Pre nego što ste došli na čelo Ministarstva prosvjete i sami ste dugi niz godina proveli radeći kao univerzitetski profesor. Da li ste nekada kao profesor mogli da zamislite ovakvu situaciju i kako je došlo do toga da baš pojedini fakulteti, a bogami i neke srednje škole postanu centri političke borbe, umjesto obrazovni centri?

• Iskreno, ovakvo „događanje“ univerziteta nisam mogao da zamislim, iako nisam bio oduševljen nivoom političke pismenosti univerzitetskih profesora. Habitus „akademskog političara“ je spoj viška oholosti sa manjkom hrabrosti, odvažnosti, marljivosti i spremnosti na celodnevni naporan angažman. Srpski angažovani intelektualci su loša karikatura Platonovog mita o „filozofu-kralju“ i moralnog imperativa angažovane političnosti koji nameću u spisima Žan Pol Sartr i Žilijen Benda. To je neko nadmeno destruktivno samoreklamersko kvaziliberalno uzaludno levičarenje koje generiše društvenu štetu.

  U trenutku kada ste došli na čelo Ministarstva prosvjete djelovalo je čak upitno da li će osnovci i srednjoškolci završiti školsku godinu, ali ona je uspješno okončana, a nedavno je održana i mala matura. Kako ste zadovoljni rezultatima koji su đaci postigli?

  Rezultati su odlični, s obzirom na opšti društveni i obrazovni kontekst. Mi smo u najvećoj obrazovnoj krizi od osnivanja srpske države. Višemjesečne blokade i opstrukcije nastavne normalnosti treba preživjeti. Srećom, nastavnici i djeca su se odgovorno ponašali, a državni organi su položili test kredibiliteta i organizacione sposobnosti. Konkretno prijemni ispit je završen bez ikakvih problema i bez bilo kakve sijenke sumnje na njegovu regularnost. Čestitam mojim dragim kolegama iz Ministarstva prosvjete, partnerima iz MUP-a i BIA, Pošti Srbije i drugima. Svi su bili na visini zadatka. Uspjeh je podsticaj i obaveza. Čekamo novu priliku da testiramo sebe i pokažemo snagu naših kadrova i organizacije.

• Opozicioni mediji vas optužuju da spremate nekakvu „julsku listu“ za otpuštanje direktora skola koji su podržavali blokade. Šta je prava istina? Da li će biti otpuštanja u školama?

  – Kada ste od mene u javnom govoru čuli obećanje lustracije? Da li ste ikada čuli infantilnu opsesiju nekakvom „zemaljskom pravdom“ ili poklič „jurićemo vas po ulicama“? Nikada. Nema čistke. Ako bude razrešenja, ona će kao i uvek biti zasnovana na odgovarajućim pravnim propisima i rezultatima detaljnog i preciznog inspekcijskog nadzora. Ti postupci nemaju veze sa politikom. Ali, ajde da ne izbegnemo srž te famozne priče o „čistkama“. Po kom zakonu naše zemlje su blokade dopuštene? Gde je i kako je dozvoljeno da „koalicija“ dela nastavnika, učenika i roditelja putem društvenih mreža uništava osnovne i srednje škole? Priča o čistkama ima svoj „medijsko-politički“ zaplet koji glasi: oni koji hoće da pobegnu od svoje lične odgovornosti za propuste u radu politizuju svoj status. Kukavičko-gnevna deviza je: „Biću blokader da ne bi bio odgovoran!“. Jeftin trik, po meri Đilasovih i Šolakovih medija.

  Slobodno vreme: Čitam, šetam psa i učim ćerku da vozi

  Kako „ministar osvete“ voli da provodi slobodno vreme, ako ga ima?

  – Imam ga malo. Čitam knjige, trenutno čitam engleski prevod jednog koreanskog filozofa o režimu informacija u savremenom svetu. Knjiga se zove „Infokratija“. Izuzetno britka i vrlo kompleksna po sadržaju, ali savršeno lako napisana. Ponekad odlegdam neku seriju… Šetam svog bigla Artura i učim ćerku da vozi. Čeka me povratak na fitnes, ali povratak mom omiljenom sportu – plivanju. Ponekad vidim nekog prijatelja. Mnogima sam „dužan“ kafe i ručkove. Evo javno obećavam, vratiću „dugove“. Iskreno i umorno se nadam da ću imati bar nekoliko dana odmora sa porodicom (smeh).

  Pored normalizacije obrazovnog procesa, koji će biti drugi fokusi u radu Ministarstva u narednom periodu?

  – Investicije u školske ustanove, digitalizacija obrazovanja, i to do tačke gde će biti stoprocentna upotreba veštačke intelegencije u nastavi, programi usavršavanja kompetencije nastavnika, reforme obrazovnih kurikuluma ne bi li oni postali otvoreniji za imaginaciju, kritičko mišljenje , individualnost i slobodu mišljenja dece i mladih, međunarodna saradnja i povezivanje sa porestižnim institucijama u svetu. Na domaćem planu, načelo privatne inicijative i konkurencija u oblasti obrazovanja, briga za talente i njihovo usavršavanje i ostanak u zemlji.

  Seksualni predator, doktor nauka koji plagira sam sebe, ministar osvete… Ovo su samo neke od optužbi na vaš račun od kada ste seli u ministarsku fotelju, iako ste dugo godina bili zastupljeni u medijima. Čini se da ste možda i najviše od svih članova nove Vlade bili podvrgnuti napadima i osporavanjima… Kako reagujete na sve ove optužbe?

  – To su svesno plasirane zlokobne laži. Nikada nisam imao nijednu prijavu zbog nedoličnog ponašanja, a kamoli sudski postupak. Svoja univerzitetska zvanja stekao sam u pravno validnim postupcima. Sve je „proizvedeno“ jer sam prihvatio odgovornost da budem ministar, a delom je i bedna osveta jer sam 10 godina podržavao politiku predsednika Vučića, što je moje pravo i nameravam da ga koristim i dalje. Nije me iznenadila brutalna amoralnost i negativna opsesivno-kompulzivna želja tog dela javnosti da čine zlo… Dva dana skupštinske rasprave su bila pakao za moju porodicu. Neverica, tuga, bes… Lično me baš briga za sve njih, ali zbog porodice mi je jako teško. Nisam spavao noćima. Rado slušam The Clash i pesmu „Death or Glory“. Poruka je jasna: ili ću ih svojom energijom, razumom i odlučnošću pobediti ili slavno stradati. Ali, nema povlačenja, nema predaje. Moja filozofije uvek je: istrajno, hrabro, energično, strpljivo. I razume se, „pobeda je najbolji leku u ratnoj apoteci duše“, da parafraziram Ničea. Spasićemo univerzitet i Srbiju!

  (KURIR)