I Srbi imaju pravo na sjećanje: Uz put Bratunac–Potočari postavljene fotografije srpskih žrtava

Uoči 33. godišnjice stradanja Srba u Srednjem Podrinju, sinoć su pored regionalnog puta Bratunac–Potočari–Srebrenica postavljene fotografije više od 600 srpskih civila i boraca iz tog dijela Republike Srpske ubijenih u posljednjem ratu.

Fotografije su, četvrtu godinu zaredom, postavili potomci pobijenih kao predstavnici Organizacije porodica poginulih iz Srebrenice i Bratunca.

Na fotografijama su i djeca, žene, starci, pobijeni uglavnom od muslimanskih snaga iz enklave Srebrenica, a organizatori ističu da je jedna od namjera da ih vide i zapadni ambasadori koji će 11. jula u velikom broju doći u Potočare na obilježavanje 30 godina srebreničke tragedije.

„Ambasadori zapadnih zemalja ne žele da dođu u Bratunac na srpska stratišta, ali će doći u Potočare da odaju počast bošnjačkim žrtvama. Zato smo postavili ove fotografije pored puta kako bi ih upravo oni koji su godinama pred srpskim žrtvama zatvarali oči i vidjeli“, rekao je novinarima pred obilježavanje godišnjice stradanja Srba Branimir Kojić iz Organizacije porodica poginulih.

Centralna memorijalna manifestacija obilježavanja godišnjice srpskih stradanja u Srednjem Podrinju biće ove godine održana u subotu, 5. jula u Bratuncu, a parastos za ubijene Srbe u prisustvu zvaničnika Srpske i Srbije, kao i potomaka žrtava, naroda Srednjeg Podrinja, služiće patrijarh srpski gospodin Porfirije.

Posljednjih godina, od 2022, kada su fotografije srpskih žrtava, djece, žena, staraca, prvi put postavljene pored puta Bratunac–Potočari–Srebrenica, potez potomaka srpskih žrtava iz Sarajeva je nerijetko ocjenjivan kao „provokacija“, „provokativna radnja usmjerena prema žrtvama Srebrenice“.

„Bliži se 11. juli i obilježavanje genocida u Srebrenici, pa samim tim sve su brojnije provokativne radnje usmjerene prema žrtvama. Tako su, kao i 2022. godine, na regionalnom putu Bratunac – Potočari postavljene slike poginulih pripadnika VRS“, prenijeli su prošle godine sarajevski mediji, citirajući ipak u tekstu i izvještaj RTRS-a da su „osim fotografija poginulih vojnika postavljene i fotografije civilnih srpskih žrtava“.

Iz Sarajeva je proteklih godina ne jednom ocijenjeno i da postavljanje fotografija nema veze sa odavanjem počasti žrtvama, već se radi o provokacijama sa ciljem da se relativizuje zločin. Prema jednom od izvještaja iz 2022. godine, „ne zna se ko je na fotografijama, niti ko ih je postavio“.

„Od 600 fotografija koje smo postavili na tri lokacije u Bratuncu, 90 posto su fotografije civila. To su djeca od dvije godine, od pet, od 17, žene, starci, bake koje su imale po 80 ili 90 godina. Fotografije je postavila Organizacija porodica poginulih i nestalih RS, u tome sam i sam učestvovao, dobili smo dozvolu od vlasti, od policije.

Vidjeli smo odmah i reakciju iz Sarajeva, od strane njihove propagande, da smo postavili fotografije vojnika Vojske RS i ljudi koji su ubijali i pravili ‘genocid’ gore u Srebrenici. Možete da zamislite da ‘genocid’ pravi neko ko je ubijen tri godine ranije, da ‘genocid’ prave djeca stara tek nekoliko godina“, ispričao je prošle godine za RT Balkan Brano Vučetić iz Bratunca, kome su decembra 1992. godine u napadima snaga iz Srebrenice u selu Bjelovac ubijeni otac, majka i brat.

Među fotografijama postavljenim u Bratuncu su i slike članova njegove porodice.

„Kako je moj brat kome je bilo tek 17 godina, koji nije mogao biti legitimna meta, i koji možda nikada nije ni bio u Srebrenici, koji je ubijen 1992, ubijao nekoga u toj istoj Srebrenici?“, riječi su Vučetića.

Decenijama već unazad, komemoraciji u Potočarima 11. jula i obilježavanju srebreničke tragedije prisustvuju brojni zapadni i ambasadori islamskih zemalja. Za sve to vrijeme, potomci srpskih žrtava, srpske majke na grobljima širom Podrinja sami oplakuju svoje žrtve. Bez ijedne riječi pijeteta od strane zapadnih diplomata i zapadnih ambasada u Sarajevu.

U Memorandumu o ratnim zločinima i zločinu genocida u istočnoj Bosni (opštine Bratunac, Srebrenica, Skelani) protiv Srba od aprila 1992. do aprila 1993, čiji je autor Milivoje Ivanišević, navedeno je da je u tom periodu napadnuto i spaljeno blizu 100 naselja sa srpskom populacijom.

U dokumentu se navodi i da je čak i prije jeseni 1992. godine oblast Srebrenice bila potpuno etnički očišćena od Srba i da su u toj oblasti uništena i spaljena sela Blažijevići (u selu do rata živjelo 133 stanovnika srpske nacionalnosti), Babuljice (52), Božići (152), Brežani (271), Brezovica (64), Bujakovići (166), Čičevci (180), Gaj (187), Gladovići (538), Gostilj (113), Kostolomci (234), Krnjići (114), Međe (130), Obadi (684), Orahovica (334), Osredak (195), Podravanje (413), Postolje (107), Pribidoli (207), Pribojevići (124), Radoševići (201), Ratkovići (338), Toplica (254), Biogor (99), Žabokvica (598).

Slično se desilo i u opštini Bratunac gdje su skoro potpuno uništena sela Banjevići (u selu je do rata živjelo 38 Srba), Biljača (17), Bjelovac (238), Blječeva (71), Boljevići (415), Brana Bačići (236), Fakovići (115), Branča (152), Jaketići (102), Ježeštica (502), Kravica (353), Lipenovići (235), Loznica (132), Magašići (353), Mlečva (196), Mratinci (218), Opravdići (434), Sikirić (201), Stanatovići (206), Tegare (222), Vitkovići (200), Vraneševići (211), Zagoni (480), Žlijebac (377).

Dan poslije komemoracije u Potočarima, na Petrovdan, 12. jula u selu Zalazje iznad Srebrenice biće obilježena godišnjica masakra iz 1992. godine, kada je u jednom danu, na dan seoske slave, u ovom i selima Zagoni i Biljača ubijeno 69 mještana. Sudiji Slobodanu Iliću, koji je zarobljen, Naser Orić izvadio je oči, svjedočili su kasnije neki očevici. Telo sudije nađeno je 2010. na deponiji smeća kraj Srebrenice uz tijela još desetorice srpskih vojnika sa Zalazja. Neka tijela tada zarobljenih Srba u Zalazju još nisu nađena.

(RT Balkan)