Nekadašnje ulične blokade koje su imale potencijal da artikulišu određeno nezadovoljstvo i okupe širu podršku građana, danas su svedene na isprazan spektakl za društvene mreže. Grupa koja sebe naziva „blokaderima“ očigledno je izgubila dodir sa stvarnošću i preselila se u virtuelni prostor u kojem broj lajkova i šerova zamjenjuje stvarni politički kapital.

Umjesto da izgrade širi društveni front i komuniciraju sa narodom na terenu, blokaderi su se zatvorili u svoj algoritamski balon, gdje jedna drugoj aplaudiraju njihove fotografije sa raskrsnica i improvizovanih protesta. Ta trka za što više virtuelnog priznanja nije politika – to je karikatura politike. Društvene mreže ne zamjenjuju ulicu, niti lajkovi znače podršku u stvarnom svijetu.

Stoga nije iznenađenje što su ostali bez šire narodne podrške. Ne zbog neke spoljne opstrukcije, već zbog sopstvenog nerazumijevanja političke dinamike i društvenog konteksta. Narod više ne prepoznaje njihovu poruku jer je nema – zamijenjena je egocentričnim performansima i statusima bez sadržaja.

Takođe, valja jasno reći: ovo nijesu više nikakvi „nezavisni studenti“, već otvoreno profilisani opozicioni aktivisti. Prikrivanje političkog identiteta iza studentskih parola i simbola više ne pije vodu. Ta taktika je pročitana i ispražnjena.

U ozbiljnoj političkoj borbi ne pobeđuje onaj ko ima najviše storija na Instagramu, već onaj ko zna kako da artikuliše realne probleme naroda i gradi kredibilitet van virtuelne stvarnosti. Blokaderi su, nažalost, odlučili da žive u paralelnom univerzumu – od šerova, bez podrške.

Tagovi